Pjesma je naša potreba da se piše

Kako bi uzburkala savjest tvoju.

Kao što čovjek želi i mora da diše

Pokrenuti nadu, srce i dušu svoju!

Da brže djeluje i snove sniva...

O životu boljem i vječnoj sreći

Da tugu i radost ona ne skriva

Jer je ulog u tom' za nas sve veći!

Pjesma je tu da se stvara rima.

Stih koji u dubinu srca našeg dira

Što čežnjivo treperi u njedrima

Od želje i strasti nam ne da mira.

Pjesma je tu da se svima poje

O sreći, miru, ljubavi i dobroti.

Da se ljudi sigurno zla ne boje

Sanjaju o životu boljem i ljepoti!

Pjesma je tu da se poštuje i voli

Onog tko ti je drag, blizak, i više!

Pjesma je tu lijek da duša ne boli…

Pjesmom se vijenci od Vječnosti sviše!

Svemirko