27.10.2008
P o g l e d

Očarao me pogled nepoznate dame

Kada se nasmijala i okrenula meni

Osjetih naravno da je upućen za me

Jer smo jedno drugom bili zaneseni!

 

Neraskidiva veza postade između nas…

Ljubav, srca  su od sad zajednički bili!

Kroz njen tihi, stidljivi, zavodljivi glas…

Naše su nade, duše, tijela u jedno slili!

 

Postali smo zarobljenici naših snova

I jedino još što možemo učiniti sada…

Spasiti nas može strasna ljubav ova

Što mladim srcima zauvijek zavlada!

 

Samo nebo zna kako je moj lijepi cvijet

Kao vječni, poljski, kad u proljeće miriše

I sav makar zamišljeni, jedinstveni svijet

Što nitko, ni vrijeme, ne može da briše!

 

Svemirko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

posted by SvemirPutnik at 22:53 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Posalji komentar