Imam neodoljivu potrebu da nešto napišem. Prosto, moram! Ovde, na BlogOyu sam, tek, tri meseca, a mislim da se nisam bolje osećala u poslednje tri godine! :) Odjednom sam se našla u društvu divnih, pametnih, veselih ljudi, prepunih duha, koji su me izvukli iz osećanja očaja, u kome sam bila. Toliko ružnih stvari mi se desilo poslednjih meseci, da sam želela da me nema. Jedina svetlost su mi bila moja zlatna deca, ali ja, sama ja, bila sam na ivici... Sada mogu reći da sam uz vas, prijatelji dragi, ponovo pronašla sebe, svoje želje, svoj smeh...
A chat... E, to je posebna priča :))) Melem za dušu! Raj! Imam osećaj da se svake večeri okupljamo kao rod najrodjeniji, da razmenimo svoje radosti, ljubavi, tuge, svoje male i velike tajne, svoje iskrice duše i treptaje srca. Uživam u svakom napisanom retku i uvek se, nekako, s tugom opraštam...
Hvala ti, Viruse, još jednom, što si me doveo ovde. Hvala ti poglavice, ff, miriam, radee, vojo, ksen... ne, ne mogu sve nabrojati... Hvala što ste tu, što se družite sa mnom i što ste mi podrška...
Dobro. Jasno mi je. Nećeš... Ništa novo. Prepoznajem taj pogled. Prazan i tup. I reč prepoznajem. Hladnu, golu. Nisi se potrudio ni da je obojiš. Malo. Ovolicno. Da manje boli. Neka...
Evo, skoro je svanulo, a san je zamenila misao o tebi... Jedna, jedina... Čudno, mozak mi je blokiran. Ništa sem nje... A, ona, misao, velika, topla, duboka, hrabra, radoznala... Vrzma se po mojoj glavi, ne odustaje... I ne teram je. Lepa je... Prija... Nosi... Svetluca i greje...
Nikad se nemoj ljutiti što ne umem manje da te volim. Znam, nije lako gledati u moje nasmejane oči, u moje zaljubljene ruke... I osetiti na svom licu moju suzu radosnicu, a ne moći uzvratiti, bar, delićem sebe.
"Nisam vešt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu."
"Ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti."
"Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmena, gde nas jednog odredjenog trenutka čeka jedna jedina prilika. Ne možeš je zaobići ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš."
"Više je tuge u istini, nego u svemu što možemo da izmislimo."