Poslednja suza...
Sinoć je još jedna suza
kliznula niz moje lice...
Ne više zbog tvojih
neodziva,
nedodira,
ne zbog neverstva,
već zbog grubosti
kojom zasipaš
moje najnežnije reči,
koju provlačiš kroz moju kosu,
kojom mi gasiš iskru u oku...
Zbog izdaje
beskrajne vere
u tebe kao Dobro,
u tebe kao Čoveka...
Kliznula je niz lice,
zastala
na uglu usana,
i lagano se slila niz vrat,
niz grudi,
tačno do srca...
Poslednja.
Za tobom.

Nikad dosta...
Definitvno ne volim jesen!
Volim Sunce, more, svetlost...
Volim da mi je toplo...



Dok je ovde sneg padao...
...negde, tamo, nazirala se Grčka...

...topla i sunčana...

...samo je Olimp, iznad oblaka, bio ledeno beo...

...čekale su nas u sobi, jedna do druge...

...ovde i drveće raste jedno drugom u susret...

...i ljube se crveno i zeleno...

...rekao mi je:
"Ti si crvena, topla tačka u beskraju plavetnila... Tvoj smeh raspršio je oblake..."

...još malo šetnje uz more...

...i luka u predvečerje...

...obećala sam da ću se uskoro vratiti... :)
51
Dovrši svoju poslednju pesmu, pa da se razidjemo.
Zaboravi ovu noć, kada mine.
Koga se trudim da zagrlim? Snovi se ne daju uhvatiti.
Moje žudne ruke pritiskuju prazninu na srce i ona mi satire grudi.
(R.Tagore, "Gradinar")
.......
"Nedostojan si moga čekanja,
čekanja dugog kao daljina...
Nedostojan si imena ptice,
jer mali ne znaju šta je visina..."
(P.Jevtović, "Večeras ljubim daleko")
Od harfe struna
Ne misli
da sam samo tvoja
i da će tako
zauvek biti.
Ne veruj
kako dušu mi znaš,
a misli čitaš.
U zabludi si duboko,
vatru i oganj,
radost, prostranstvo,
bezdan, želju,
snagu, slobodu,
strast i
mladost,
krije mi oko.
A ti si samo umorni borac,
u nemoći,
na ivici plača,
ratnik ostareli
koji davno
nije se latio mača.
Sva svetla tvoja
su zatamnjena senom
i ne znaš,
ti ne znaš
šta bi
sa davno ulovljenim plenom.
Ostao je kavez
da u glavi ti drema,
ali u njemu
već davno, davno
ptice nema.
Slobodu želim!
Slobodu!
Jedra su moja
u zamahu puna,
a srce mi
i duša
od harfe struna.
Uzalud,
ti svirač nisi,
i za tebe to je samo
suvenir - instrument.
Stazu do mene nemaš,
ja sam ti
daleki kontinent.
I živi u svome
svetu samoće,
tame, obmane,
predaje, poraza,
prekora,
ljubomore i tuge.
Ostavi me!
Ostavi!
Svoja sam samo!
Svoja!
Ne trebam ni druge.
Ostavi me!
Ostavi!
Za mene nemaš ključe
i više ništa, ništa
isto nije.
Sada je danas,
danas,
a ti,
ti bi da
zauvek
ostane juče.
(Vesna Mitrović, "Magija" )
zvezde...
Tvoje su reči
zvezdani treptaj...
Dotaknu tiho
i nežno.
Ostave odsjaj
u oku,
lagani nemir
u duši.
I krenu
kroz moje snove...
Rekla bih
i ja
nešto
Tebi...
Al' ne znam
smem li...
Bojim se
nestaćeš,
odneti reči
i ostaviti
samo
zvezdani prah...
Možda ste čuli...
...a možda i niste.
Ja sam ga čula danas.
Svideo mi se :)))
Kakva je razlika izmedju devojaka ovih godina:
8, 18, 28, 38, 48, 58, 68 ?
Sa 8, stavljaš je u krevet i ispričaš priču.
Sa 18, ispričaš joj priču i stavljaš u krevet.
Sa 28, nije potrebno ispričati priču, da bi je stavio u krevet.
Sa 38, ona ispriča priču, da bi te stavila u krevet.
Sa 48, ispričaš priču, da je ne bi odveo u krevet.
Sa 58, ostaješ u krevetu da ne bi slušao priču.
Sa 68 je vodiš u krevet i to je za priču!
Ne voliš ti mene...

Ne voliš ti mene.
Voliš moju ljubav.
Voliš moju podršku tebi
i moje veličanje tebe.
Voliš da te greje moja reč
i da te smiruje lagani dodir
prstiju mojih.
Voliš da te obaspem poljupcima,
kad te svi ostave na cedilu
i kad ti se čini
da se ceo svet ruši.
Voliš pajaca u meni,
uvek spremnog da te nasmeje.
Voliš dete
koje ti otvara vrata nežnosti.
Ne voliš ti mene.
Jer, da me voliš,
sve to bi činio i ti,
meni.

Naša priča
Ušao si iznenada u moj svet, potpuno neočekivano. Par tvojih rečenica, i... Ko to sve moje misli pretače u reči? Osetih lagani trzaj srca, zenice se raširiše u čudu. Zar taj osećaj još neko budi u meni? Promiče tvoja poruka: "Imam želju da zaronim u tvoje dubine i virove, Reko...", a ja poželeh da ti otvorim sva dugo zaključana vrata u meni. Poželeh dodir, miris kose, iskru u oku i jedan osmeh.
I dogodi se! Začuh ti glas. Pretrnuh! Zar on je? Glas koji čuh u snovima mojim. Šapat koji oduvek znadoh. I... dadoh ti svoje noći. I rekoh sve svoje tajne. Ljubav mi udje duboko u srce, dublje od svih dubina i virova. Sudarale se misli. Spajale želje. Jesmo li dvoje ili jedno? Ote se krik, poteče reka. Nikad ovako... U beskraj vinu se ptica... Zvončići smeha razbudiše etar...
I onda... taj željno očekivani susret... Osetih dodir, omirisah kosu, ugledah iskru i jedan osmeh. Poželeh večnost u tvom naručju... Somborski kotlić... "Garavi sokak"... "ko te ima taj te nema...", čvrsto isprepletani prsti i govor misli... Zavoleh ravnicu, zauvek...

Tvoji dolasci u Šumadiju i zanesenost njenim brdima, donosili su radost...

I tras! SMS! "Više se nećemo videti, ne mogu i ne želim... oprosti, ne zovi i ne traži objašnjenje..."
Sad živim sa tvojim neodzivima. Ne znam gde si . Ni s kim. Ostade samo slika tvoja i par neizbrisanih poruka... I nada da ćeš me, jednom, pogledati u oči i reći zašto si slagao kad si mi rekao: "Volim te!"
Ako me voliš...
Ako me, zaista, voliš,
ne moram ti ništa reći,
ni pokazati.
Sam ćeš naći put
do onog čarobnog,
blistavog jezera,
u kome hiljade iskrica svetluca
i hiljade talasića mreška površinu.
Naći ćeš me na obali...
Ništa nemoj pitati.
Pogledaj moje oči...
Ako me, zaista, voliš,
u njima ćeš pronaći reč.
Onu reč.
Veliku.
Pravu.
Onu,
koja donosi svetlost zvezda
i miris zrelih polja.
I dodirni me...
Ako me voliš.
tetkino tetinče :)
Ja sam Luka.
Mogu li da se igram sa vama?
|