Gledala je kako se rasipaju raznobojne perlice i u trenu shvatila da ih nikada više neće moći sakupiti.
I poslednja se skotrljala niz njene grudi, ostavljajući trag negde duboko... Kao da je zaparala samu dušu.
Svaka je imala svoju boju, miris... svoje ime.
Svaku je volela na svoj način.
Sa svakom je imala igru, samo njima znanu. Nežno ih je dodirivala vrhovima prstiju, šaputala svoje tajne, utiskivala misli, pevušila želje...
Svakoj je poklanjala svoje snove, smeh, crvene usne.
U svaku ugradila delić svog srca. Titraje svoje tanane duše.
A one... Pomerale su se svaki čas, okretale, bockale je, ponekad se grubo zarivale u njenu meku, svilenkastu kožu. Otrpela bi svaki bol i gledala ih sa nežnošću i tugom istovremeno.
Jednog jutra, postala je svesna njihove hladnoće. Njihove bezbojnosti. Probudila se sa saznanjem da je i mirisa nestalo.
Lepo je imati nanizane perle, blistave sjajne, svih jarkih boja, sećanja na divne trenutke...
Poneko, samo poneko,
nije te sreće,
ima nisku bisera,
koju ,i da hoće, ne može pokidati,
niska bisera,
svako zrno jedna tuga,
svako zrno jedna suza,
svako zrno jedno sećanje
niska bisera
blistava, bolna... ...
bolna do bola...
AnaM, takvu nisku bisera treba odložiti na neko mesto gde će biti sačuvana od zaborava, ali ipak neće otežavati naš put ka mestu gde nas čeka niz drugačijih kamenčića, koji će nam obojiti dane...
Imam dva bisera, jedan je veliki blista svom snagom i lepotom, drugi mali, tek nastao, nije stigao ni da zakorači pravo u svet. Dva bisera dva bola, volela bih da su niska oko vrata, samo su u srcu, jer ih nemam više
10:44, 27/11/2008
Poslao: VJ
....Možda će jednom i meni reći, neko... bitan... .....
...mozda bi trebalo zaroniti opet,sto dublje,na ona najskrivenija mjesta i ubrati sve te na prvi pogled i ne tako atraktivne schkoljke...ili ih pustit da se oplemene do kraja!...
jako slikovito!