Lilith | |
Odredjeno vreme
{ 21:08, 19/6/2010 }
{ 5
Komentara }
{ Link }
Topim belu cokoladu i ubacujem seckane jagode. Rastreseno. On drnda klavijature. Na gitari sam mu napisala Clean me! I docrtala cvetic. Poslednji put sam ga uhvatila da je cisti mackom. Zivom. Kucnom. Aspirator zuji kao usisivac… sto i jeste, kad malo bolje razmislim. Kuva se neki ovdasnji rumpelstinckin ili tako nekako. Jezik mi je apsolutno nerazumljiv i tezak. Tako da o tom jelu govorim kao o rumpelstinckinu sto izaziva salve smeha od kojih mu se rascvetaju borice oko ociju. Svira mi neki valcer. Koji sam rekla da volim. A sada ga ne cujem. Razasuta po okolnim univerzumima. Subota je. Znam da je subota. Pise mi na kalendaru. Stoji u agendi. Rekao mi je da je subota i par puta ponovio znacajno izdizuci obrve. Cutimo oboje. Nemam sta da kazem. A da ne ujedem. I sebe i njega. Pokusavam da ne mislim. Da se iskljucim. Da budem danas a ne preksinoc. Uzima gitaru i gleda me ispod oka. Pravi se da ne vidi rukopis koji se pruza preko crnila instrumenta. Svira… Try as I may I can never explain what I hear when you don't say a thing…
Osecam kako neki cvorovi pod kozom pocinju da se razmotavaju i smeksavaju. Trza me vibracija. Glasna. Zapovedna. Gledamo u telefon u tisini. Oboje. Vidim kako tezinu pogleda prebacuje na mene. Pravim se da ne vidim i posezem za spravom. Znam ko je. Znam zasto je. Znam da moram. On ne zna i ne mora da zna. Traje predugo. Na ivici sam suza. Od iscrpljenosti. Bespomocnog gneva. Gadjenja. Straha. Ali ih gutam. I glas mi zvuci mirno. Kontrolisano. Dok usmeravam konverzaciju na posao. Dok izbegavam minska polja sagovornikovog slica. Dok se borim sa nagonom za povracanjem. Zatvaram vrata sobe. Ne mogu da podnesem taj glas u istoj sobi sa plavim pogledom. Znam da je pogresno. Znam da svaki put ukucavam esker u sve sto je moglo i nije da bude. Ali ne mogu… ne mogu… ne mogu… Ne smem. Izlazim. Mracna. I lepo vidim kako je svetlo u sobi zadrhtalo od mojih mrakova ciji nije i ne sme postati deo. Zuri u klavir. Kuvam kafu. Pravim se da se ne desava. Da sam sama. Da je ok. Tell me… sapuce. Was that… glas mu zamire. Yes. Tell me. There’s nothing to tell. Play along. And have a nice night. I am still here… I am not leaving yet. I am. I onda trazim nesto glasno da utihnem sebe. I njega. I njih. I sve sto je izvan ovih novih zidova u koje sam spakovala sopstvo na, ponovo, neko odredjeno vreme. {Pošalji komentar } { Prethodna strana } { Strana 20 od 305 } { Sledeća strana } |
O bloguHome Blog HostingNovo objavljenoČekanje njeGong Profesorske frustracije Lost in translation ... Kategorije postovaBlog PrijateljiSevenkloe Wolfie Persefona ficca mirkoman yozza BIGMAMA III poglavica Foxy SRNA Milena miriam gulanfer Dzo Kombib Kurt Giardia whoreofbabylon Domacica elfish mazzapsycho Svemirko kojak Nemirko Rea Specificna BubaErdeljan Patetika skyseeker Tresnja JeJa FemmeFatale pahulja mistichna Anci Minja Ljubasta ilumminati silence marija88 SarahKay SlatkaMaloletnica duuga Beogradoholik vesna69 darkangel999 vaske972 Lycka scarlet Danna klavidija yin nikolaseacor Nehljudov Nettle Slovenska Serbiana Scarlett Ostali linkovi |