Lilith | |
Gong
{ 15:54, 28/4/2011 }
{ 7
Komentara }
{ Link }
Pošto sam uspela da pomešam dane u nedelji, izbrojim tri skoka pritiska do podne (memo to myself: prestani da gledaš vesti!!!), slomim (vrlo prigodno) srednji prst na desnoj šaci koji sada, onako ufalšovan, mogu još prigodnije da pokazujem sama sebi sve izigravajući dadilju-bolničarku-komšinicu osobi koja se u slobodno vreme (i kad se seti) predstavlja kao moja baba a prema kojoj gajim tople emocije u direktnoj srazmeri sa količinom slobodnog vremena koje utroši na navedeno izjašnjavanje... i pošto sam za pružene usluge (!?) dobila nagradu (!?!?) u vidu dve kutije cigareta (!?!?!?!?!?!?!)... mogu da se povučem u svoj brlog i sasvim opravdano a ničim izazvano nastavim da se utapam u mizantropiji krajnje samodovoljnosti.
Utvrdila sam, pouzdanim metodama merenja, da je moja sposobnost komunikacije sa spoljnim svetom manja od makova zrna (prosečne veličine izražene u milimetrima, prim. aut.) odnosno da sam socially inept , te da u konverzaciji trajanja preko 30 minuta barem četiri puta ujedem samu sebe za jezik... što je bolno i ne naročito probitačno te u visokoj korelaciji sa osećajem duboke frustracije koja me preplavi od kako oči otvorim.
U prethodnih nekoliko nedelja sam: - spavala manje od 48 sati sve zajedno
- jela nezdravo ili ne jela uopšte
- napisala kilometre teksta sada išaranih crvenom bojom koja me podrugljivo posmatraju s ekrana čim se zeznem da spustim gmail ili neki neuporedivo zabavniji box a sve zaslugom mog ne-znam-na-čemu-je-ali-hoću-i-ja-malo supervizora koji je rešio da u dve nedelje mog života nadoknadi godinu dana rada preko skajpa
- vodila rat sa medijima i posledičnom neželjenom pažnjom gomile još isfrustriranijih likova
- odigravala psihijatra, bračnog posrednika i najbolju drugaricu: sopstvenim roditeljima, sestri, devojci mog najboljeg druga i dvema neidentifikovanim personama ženskog spola koje su mi se obratile u gradskom prevozu i redu za ličnu kartu (od čijeg sam pribavljanja odustala posle dva sata čekanja i kada je dotična osoba električno crvene kose stigla do teme nezadovoljstva seksualnim životom posle pedesete)
- izbrisala sa liste poznanika, prijatelja i svega ostalog osobu koju sam godinama poštovala kao čoveka i kao komunistu od čega mi je ostalo samo ono da ga poštujem kao dobrog pionira ideologije kojoj se klanja; mislim, kako ne bih? Pa za to je potrebno imati u najmanju ruku dobar želudac... a ja uvek poštujem kvalitetne telesne organe jer sam vremenom utvrdila da moji ne prestaju da podbacuju... želudac mi je slab, koža pretanka, prsti prekratki, polni organ nedovoljno bolan a i fali mi onaj što se jedini valjda računa, vid oštar, mozak korišćen (bar malo)... kako onda da ne poštujem one čiji su telesni organi toliko superiorniji i u svakom smislu, darvinovskom pogotovo, bolje prilagodjeni za samostalan život jedinke kojoj pripadaju u lepoj nam našoj?
- nedostajala intenzivno svog najboljeg druga i svoju najbolju drugaricu (jeste, tebe!!!)
- pitala se čime sam zaslužila da na 3000km budem direktno uvučena u traumatičan raskid sa sve pokušajem samoubistva i SMS izveštajima svaki put kada je kresne
- supervizirala (i još se patim) MA rad kompletnog idiota kome skoro ruku po papiru moram da vodim ali da je idiot ne smem da mu kažem
- upoznala dve i po osobe sa kojima razgovor nije ni hodanje po žici ni atak na identitet, integritet i mentalni suverenitet
- podigla žičanu ogradu (quite literally) oko male seoske kuće i smederevca u njoj i izazvala skandal sve dalje rodbine... skoro jednak onome kada sam objavila čime se to bavim u životu i kada su shvatili da na selo već duže od pet godina nisam privela ništa muško a da mi/nam nije u srodstvu. Sad nisam samo latentna lezbejka koja se nikada neće udati, nego sam latentna lezbejka koja se nikada neće udati i baksuz.
- saznala mnogo toga što nisam želela - čula previše da ostanem normalna - videla premalo da poželim da gledam i dalje
I... super mi je. Skroz mi je super dok ovo kuckam pola sata jer me jbe polomljen srednjak pa nabadam po tastaturi kao da kuckam patlidžanima a ne prstima. Toliko mi je super da sam obećala sebi ceo jedan vikend tišine u ogradjenoj kući pored smederevca u čukundedinoj stolici za ljuljanje sa bar pet litara crnog i šest pakli cigareta. Bez ljudi. Bez sms-a (još jedan Njegov orgazam u Njenom direktnom prenosu ne bih mogla da podnesem – kupi jbni gong pa lupaj posle svakog svršavanja što se mene tiče, ali bez dojava meni, pls). Bez interneta. Bez dobardanmolimizvinitehvalaakobistemoglinijeproblemnaravnosvakakohoćukakodanećudovidjenja.
Bez suza vike dreke lupanja laži izdaje uvrede povrede poniženja besa... Samo ja. Moja stolica za ljuljanje, moj smederevac pun jasenovine i bagrema, litri vina dok se ne obeznanim, sve onako ljuljajući se, gomile i gomile cigareta i verovatno herr Naipaul koji je jedini čije reči sada mogu da svarim. {Pošalji komentar } { Prethodna strana } { Strana 2 od 305 } { Sledeća strana } |
O bloguHome Blog HostingNovo objavljenoČekanje njeGong Profesorske frustracije Lost in translation ... Kategorije postovaBlog PrijateljiSevenkloe Wolfie Persefona ficca mirkoman yozza BIGMAMA III poglavica Foxy SRNA Milena miriam gulanfer Dzo Kombib Kurt Giardia whoreofbabylon Domacica elfish mazzapsycho Svemirko kojak Nemirko Rea Specificna BubaErdeljan Patetika skyseeker Tresnja JeJa FemmeFatale pahulja mistichna Anci Minja Ljubasta ilumminati silence marija88 SarahKay SlatkaMaloletnica duuga Beogradoholik vesna69 darkangel999 vaske972 Lycka scarlet Danna klavidija yin nikolaseacor Nehljudov Nettle Slovenska Serbiana Scarlett Ostali linkovi |