Artikulacija onog sto nikada nije bilo izreceno do kraja, a vapi za tim...
... cold wind blows...
Zar da te pustim da između riječi kliziš,
Na korak od moći naratora,
Poput vode kroz mrežu ribara,
Obeshrabrujuće vazda?
Zar da te ostavim zauvijek nedorečenim,
Poput slike Postanja,
Na kojoj su blagodati i pošasti,
Budućih generacija,
Jednom četkicom izmiješani u olujne boje,
Jedne divljine,
Odsjaja jednog života?
Ili da te bacim,
Na papir,
Na platno,
Tebe,
Osakaćenu karikaturu,
U kojoj su do prvih riječi,
Sotona i Bog,
Sve svoje tajne bili pohranili...
Pošalji komentar
Komentari:Pusti...
Poslao
tisina
u 20:09, 17/12/2008 | Link | |
Da...
učini što želi tvoje srce....@)--------
Poslao
Nurlisoul
u 20:54, 17/12/2008 | Link | |
ja te dočekah prijatelju :-)))
nice song
@Nurli: Ludo srce je ono koje bi uvijek pripovijedalo o svim dozivljajima... Mudro je ono koje zna ponekada i da ocuti da bi sacuvalo savrsenstva trenutaka... Moje je uzelo ponesto i od jednog i od drugoga... Nepredvidljivo, bar kada su rijeci u pitanju. 
) @-)--------
@Guli, prijatelju, otkada tebe vidio nisam!)) Da znas kako si me samo obradovao. Bolje te nadjoh! Pozdrav! ))
@Any009: I haven't written the melody yet)) but thanks. 
)
Izmenio Wolfie dana 17/12/2008 u 21:24
) @-)--------
@Guli, prijatelju, otkada tebe vidio nisam!
)) Da znas kako si me samo obradovao. Bolje te nadjoh! Pozdrav! ))
@Any009: I haven't written the melody yet
)) but thanks. )Izmenio Wolfie dana 17/12/2008 u 21:24
Već je bačeno na papir, a pohranjeno negde duboko....
Poslao
asterion
u 22:49, 17/12/2008 | Link | |
Donekle... Treba znati kad treba stati.