27/1/2008



Tebe čekaju putevi osunčani,
Oblaci u kojim se
nisi još skrila.
Istekli su za me satovi pješčani,
I pepeo pada na slomljena krila.

Tebe čekaju osmijesi stranaca,
Predjeli daleki rođeni u mašti.
Posljednjeg mi sna i posljednja stranica,
Trune sada međ' pupoljcima u bašti.

Tebe čekaju sve ljubavi nove,
Izazov i radost života bez mene.
Preda mnom je staza bez prava na snove,
Dok u duši nosim samo hladne sjene.

Pohrli naprijed u zagrljaj sreći,
Znam da želja moja tjera te već dugo.
Danas na te čeka u ljubavi veći,
Usne što ne šap’ću: radosti i tugo.

Pohrli naprijed od suza daleko,
Ni dodire moje ti ne pamti više.
Budiće te opet laticama neko,
Daleko od bura i jesenje kiše.

Po koraku tvome nek' se zove ljeto,
Proljeće u tvome pogledu nek' živi,
Prstima što takneš nek' ostaje sveto,
Veseli nek' budu i dani ti sivi.

Na dlanu tvome nek' se zvijezde roje,
Sunčev vjetar nek' ti počiva u kosi,
Kroz pjesmu nek' zvone sve riječi tvoje,
Osmijeh nek' ti sija probuđen u rosi.


Tebi, seitanu smucmurasti........

27.01.2008.


Objavio Wolfie u 17:34
kategorija posta: email this post | Komentara (0)