12/2/2008
I
Sjećaš li se,
Jedina,
Hladnih februarskih dana?
Nisi li čitala stihove moje,
Nisi li sanjala da ih pišem za tebe,
Nisi li maštala o nama?
Sjećaš li se,
Najmilija,
Hladnih februarskih noći?
Nisam li usamljen ulicama tumarao,
Nisam li s nadom o nadi pjevao,
Nisam li znao da ćeš doći?
II
A na našoj klupi,
Sada zagrljaj počiva...
I raskršće naše,
Tebe čeka...
Ispod našeg drveta,
Parking čuva mirise Angela...
Nad stolom našim lebde,
Prve pjesme na uho otpjevane...
"Ti si sav moj..."
Pa zato, "Budi moja..."
Dok zelenim parkom,
Crveni frizbi neumorno leti...
III
Gdje da nestanem,
Kada svaku ulicu,
Po imenu tvom sam nazvao?
Gdje da se sakrijem,
Kada svaki kutak,
S tobom sam vidio?
Gdje da ostanem,
Kada trideset kvadrata,
Bez tebe su pakao bez kraja?
Utočište mi više,
Nije ni dom...
I zidovi uzdišu preduboko,
Dok odišu tobom...
IV
Ne plaši se...
Ti znaš riječi sve,
Što će nas kroz tamu ranjenog srca,
Na put svjetlosti izvesti,
Pa stoga, reci...
Reci,
Dok te slušam,
Kao zemlja gromove,
Što na grudi prima.
Reci,
Dok te slušam,
Kao šuma pjesmu vila,
Što je čarolijom obavija.
Reci,
Dok te slušam,
Jer jedino s usana tvojih,
Do mog srca vodi put...
V
Reci...
A kada se od riječi umoriš,
Kada ti putevi svi postanu isti,
I sve noći probude sjećanja,
Na jednu noć kraj Dunava,
Tamo negdje,
U pijesku pod zvjezdama,
Kraj staroga panja,
Čekaću te,
U tišini,
Što govori 'mjesto nas...
12.02.2008.
nemoj zaboraviti šta si rekao...
jako lepo
Ne mogu da zaboravim...
Hvala ti Lady...
......
)))
@Misty ...
Prelepo, pravo iz srca.... :-)))
Hvala ti Specific...
Izmenio Wolfie dana 13/2/2008 u 12:48utječemo se u prošlosti da bi izvukli u sjećanju snagu da se nosimo s sadašnjosti.....umorna od sjećanja ja sam okrenula srce budućnostima..neka i vas dotakne ta spona...budućnosti vaše ljubavi....@)----
Izmenio nurlisoul dana 14/2/2008 u 13:56Lijepo si to rekla, draga Nurli...
Kada bi sjecanja bila jedino sto je od ljubavi ostalo, davno bih digao ruke od takve ljubavi. Kada pored osjecanja, sjecanja i snova, strasti i zelje, u meni ne bi zivjela i snagu mi davala, vjera u buducnost i jedan novi san, veci i ljepsi od svih, u koji cemo i ona i ja vjerovati, jace i punije, nego i u jedan drugi prije njega, ne znam kako bih se usudio dalje da postojim...
Vjerujem da sve sto se desilo, desilo sa debelim razlogom, jer kako drugacije objasniti, sav taj bol kroz koji i ona prolazi, a Bog samo zna koliko je to posljednje sto zelim... Vjerujem da cemo iz svega izaci jaci, a dokle god ljubav zivi, zivjece i san o njenoj buducnosti, zivjece i njena buducnost...
Hvala ti na lijepim zeljama... Ni ja sada ne zelim nista vise, sem te spone...
@-)------
Da govoriš ekavicom, pomislila bih da si neko koga znam...
Da to Bubi shvatim kao kompliment, ili..?
Ijekavica, ijekavica... all my life... ali i sa ekavicom se odlicno snalazim...
Kompliment ili..hm, steže mi se grlo dok te čitam..kao da si jedna srodna duša koju izgubih davno, zbog gordosti i gluposti...ne znam dal' je kompliment, stvarno ne znam.
Razumijem o cemu pricas... I previse dobro, nazalost.
Naucio sam stoga postiskivati gordost, i zaista, ako svojim potiskivanjem gordosti, dajes pravi primjer drugima, da to i sami cine, onda je to savrseno, medjutim, ako svojim potiskivanjem gordosti, cinis da gordost drugoga raste, onda cinis goru stvar, nego da sopstvenu gordost ostavis onakvom kakva je bila.
Jer sta je zaista gordost? Gordost je dozivljavanje sebe boljim nego sto jesi. I upravo zbog toga, povrijedjenost sujete je najcesci izvor zla i nesrece, pa odatle i ljudskih gluposti.
Sve gluposti sto sam ucinio, ucinio sam zbog povrijedjene sujete.
Ne zelim to vise da cinim.
Neko dostojanstvo svakako mora da postoji, ali i granica izmedju njega i gordosti, takodje, koja se ne smije previse cesto prelaziti (da ne kazem da se ne smije nikada preci - ipak sam samo obican smrtnik).
Gordost je takodje, i kada se pokusavamo na silu da promijenimo i budemo ono sto nismo, a mislimo da bismo trebali biti. To cak i kada ima najbolje motive, nikada ne daje prave rezultate.
Odsustvo gordosti, to je upravo prihvatanje sebe onakvog-kakav zaista jesam. I ako zbog necega imam da zalim u zivotu, to je samo sto u svakom trenutku svoga postojanja, nisam bio upravo to. Cak i kada sam pokusavao biti bolji covjek, recimo zbog nekih licnih uvjerenja, ili za ljubav nekome, ja sam, pored nekih kratkorocnih pozitivnih efekata, zapravo samo cinio da dugorocno stvari krenu samo nagore.
Zato danas i pisem ovo sto pisem. To sam ja, bez lazi, bez licemjerja, bez skrivanja, ali ipak, uvijek s manje, ili vise gordosti, protiv koje se borim.
Hvala ti..
blog ti je supaćććććććć ............
ali satavi malo slika.
moje mišljenje ali kako želišššš.
ja bi da sam na tvom mijestu
ja bi ali to je tvoj blog i radi s njim šta god hoćeš..,--------------------------------------------
blog ti je supaćććććććć ............
<br><br>ali satavi malo slika.
<br><br>moje mišljenje ali kako želišššš.
<br><br>ja bi da sam na tvom mijestu
<br><br>ja bi ali to je tvoj blog i radi s njim šta god hoćeš..,--------------------------------------------
Ovo je blog na kom je dovoljno rjecima da slikam - sve preko toga, umanjilo bi im smisao. Ipak, hvala na savjetu.
Ovom blogu su suvishne slike,
covek slika recima...
Meni je ovaj blog jako drag.
Hvala ti Anonimna11... Lijepo je znati da ima jos ljudi kojima je drag.
Nisam Ljud-mozda zato
E, tvoj blog i josh poneki,
ostalo-fuuuj, veruj.
