1/7/2009 15:20 , Objavio Wolfie Kategorija posta:

Kada poezija umre,
I misli od krvi čiste
Kada nam srca ispune,
O, kakav će svijet za sobom ostaviti?

Nećeš li poželjet' i tada,
Još jednu toplu riječ
Iz zatvora iskona svoga,
Da pokloniš drugom i sebi?

Suhim koritima rijeka,
Samo će lednici još da klize.

Nestaće generacije.

Poeziju će svi zaboraviti...

.
17/3/2009 13:05 , Objavio Wolfie Kategorija posta:

Prazne duše
Pogledi u staklu zamrznuti
Kutija puna utvara
Krhka zabluda slobode.

Pitao bih
Ispod tih maski gdje li su skrili srce
Ali odakle pravo na to
Meni
Androidu
S pumpom za krv?


14/1/2009 14:55 , Objavio Wolfie Kategorija posta:


Umor

Sivi grad utopljen u bezličnosti sopstvene monumentalnosti

Sive ulice preplavljene obezglavljenom gomilom

Niko ne vidi niko ne čuje niko ne progovara

Nema nikoga u ovoj gomili

Rekao bih par riječi ali naučio sam da ćutim

Lični doprinos predrasudama kojih se držim

Prolazim kraj ispruženih ruku prosjaka

Ledena statua pored ledenih statua

Ne postojim

 

Šta je to osmijeh danas

Kada jedini grad kojeg volim

Dole

Daleko

Leži i dalje u ruševinama golim

I rijekama svojim krvari ka moru

Mora da ga boli dok pričam kako je nekada bio lijep

Ali ja to moram

Da ga zauvijek ne bih izgubio

Bez njega ostajem stranac


Ove ulice nikada neće biti moje

Hladne

Sive

Sumorne

Ledom okovane

I na proljeće ostaće iste

Jednako mi strane

 

A dole

U morskim kapima južnih kiša

Uzdiše On

Mržnjom porušen

Krvlju zagušen

Na dvoje rasječen

Kao srce što je voljelo previše

Pepelom njegovih obavija ga zaborav

Ali ostaje

Najljepšim suncem i dalje obasjan


... Moj Mostar...