Kao stih u kamen uklesan,
Nesalomiv i vreo...
Ne stidi se,
Da me suzama okupanog,
Do bola,
Za tebe ogoljenog,
Pokažeš onom, ko te
Za ljubav upita nekad...
Ne plaši se,
Da me s proljećnim vjetrovima
Potražiš,
U zaboravljenim snovima,
Kraj našijeh rijeka,
Gdje korake tvoje čekam...
Ne trudi se,
Da me lukavim obmanama
Otjeraš,
Dalje i od sjećanja,
Jer u tvome srcu, bez mene
I istina umire...
Sačuvaj me...
“… ponte, fiume, albero, gabbiano...”
… na mjestu ovome,
zauvijek…