Suza i led
Sudba su njena,
Prošlosti svoje
Otplaćuje dug.
Odsustvo snova
Srećom zove,
Samoća je njen
Najbolji drug.
Velom osmijeha
Prikriva bol,
U blistavom oku
Njezin je strah.
Ne smije opet
Pasti u strasti,
Dok guši želje
Što kradu joj dah.
Al' život njome
Neumitno teče,
Toplina srca
Nalazi svoj put.
Grije mi dušu
Jutrom i naveče,
Dok obasjava moj
Najtamniji kut.
Grlim je noću
Kao sunca lik,
Danju je čuvam
K'o mjesečev trag.
Blizina njena
Radost je meni,
Čak i ako ne znam
Kol'ko sam joj drag.