Lilith | |
Nevidljivost
{ 23:58, 15/7/2009 }
{ 12
Komentara }
{ Link }
Oslobadjajuci osecaj udaljenosti provukao se kroz vreme. Onako, kao da sam sitan vez vezla po sopstvenom umu, pa se u svoj toj kucnoj radinosti zanela i prepunila okvire postojece i nepostojece... Viler je bedni amater u poredjenju sa detaljima i kicerajem koje je u stanju da patvori ustalasana podsvest senzorno deprivirane osobe koja poslednjih dana hoda naokolo u mojim cipelama i pretvara se da joj je bas super. Sve potaman. I cipele. I ono u njima. Ali je osecaj dobar. Istinit. Kao da se uvijete u oblak sopstvenih misli i odjednom ste nevidljivi sebi i drugima... i koracate... jedan za drugim nizete korake lagano, ritmicno, sve po diktatu nekog ubrzanog sranja koje ste ubacili u slusalice da vas odrzi u samozavaravanju da ste prisutni i da jos uvek imate cula. Netelesan osecaj slobode. Nevidljivosti. Glasne nevidljivosti. Koja je dobra. I cini da spoljni svet bude manje realan, a opet nekako ziv pod prstima kada se hvatate u prolazu za puzavice na zidovima tudjih kuca, kao kad vam se vrati osecaj u utrnule prste pa poimate realnost dodirom, bezglasnim...
Odjednom ste u miru. Sa sobom i svetom - sto je lako jer nekako u sebi znate da ste nepostojece sopstvo koje pluta u medjusvetu. I sve je u redu. I sve je dobro. Svi su dobri. Sem vas, ali se silite da budete i vi dobri i da oprastate nadugacko i nasiroko, onako u sebi...jer tako treba. To je prava stvar. Taj oprostaj. Koji vam niko i nije trazio... al’ nece skoditi da ga ipak date, ne pricaju ljudi za dzaba da je dobra stvar. I tako oprastate... i nekako se nadjete u vakuumu sopstvenih oprostaja koji vam kazu da ste smesni. Opako smesni. Koga boli uvo za to dal’ ste vi oprostili ili niste!? Kome to jos treba!? Oprastam sebe radi, kazete neubedljivo... a nevidljivost vas vasa podseti na neku davnu prepirku sa profesorom psihologije koji je hteo da se igra i da u toj igri on bude good a vi bad cop pa je potrosio previse vremena ubedjujuci vas u postojanje altruizma na losem primeru Mohandasa Karamchanda... jako losem primeru... Dobar je taj oblak. Kada vas sopstvene misli cine parijom i kad vam se cini da cete bezbedno stici od tacke A do tacke B jer... sledeci pravila logickog misljenja... ako covek mora da sagleda da bi pozeleo i uspeo da naskodi te da ako niste vise vidljivi ... sledi da ste bezbedni... nedodirljivi... na onaj dobar, umotan nacin. A to je dobro. I cini logiku jos neophodnijom. Sterilnijom i neophodnijom. Jer da je manje sterilna ne bi bila logika i ne bi odgovarala umotanosti koju setate umesto odece. Imate snage da ustanete. Da vrsite svakodnevne funkcije. Nevidljivi ste, hej! A prosli zivot je tako malen, dalek i nedostojan preciznosti kojom vam uspeva da se podsmehnete u prolazu... {Pošalji komentar } { Prethodna strana } { Strana 38 od 305 } { Sledeća strana } |
O bloguHome Blog HostingNovo objavljenoČekanje njeGong Profesorske frustracije Lost in translation ... Kategorije postovaBlog PrijateljiSevenkloe Wolfie Persefona ficca mirkoman yozza BIGMAMA III poglavica Foxy SRNA Milena miriam gulanfer Dzo Kombib Kurt Giardia whoreofbabylon Domacica elfish mazzapsycho Svemirko kojak Nemirko Rea Specificna BubaErdeljan Patetika skyseeker Tresnja JeJa FemmeFatale pahulja mistichna Anci Minja Ljubasta ilumminati silence marija88 SarahKay SlatkaMaloletnica duuga Beogradoholik vesna69 darkangel999 vaske972 Lycka scarlet Danna klavidija yin nikolaseacor Nehljudov Nettle Slovenska Serbiana Scarlett Ostali linkovi |