Lilith | |
Želje
{ 13:06, 25/8/2008 }
{ 3
Komentara }
{ Link }
Kapiram šta hoćeš da kažeš... i moguće je...sasvim je moguće da sam zapravo priželjkivala da budem oslobodjena kroz proživljavanje iluzije... da sam želela da budem zavedena laganim rečnikom i teškim dodirima... Ne znam ko je zaveo koga. Ti mene... ili ja tebe sopstvenom željom da budem zavedena? Priznaću ti da nikada nisam želela filosofa. Ma koliko „padala“ na lepe terminološke spojeve, ma koliko obraćala pažnje na preciznost svakog pojedinačnog, ma koliko gubila dah od virtuoznosti nečijih misli – nikada nisam želela takvog. Ne... pre da sam želela da ga želim... misleći da bi nedostojno bilo sopstvene inteligencije ili makar sujetne zanetosti njom kada bih prihvatila da me privlači išta manje... Zapravo su me celog života privlačili oni koji su imali izbor... i sada znam... da nikada nisam zapravo želela nekog poput sebe... ko bi se upuštao u duge i suštinski isprazne, ponekad otužne, misaone odiseje. Htela sam nekoga ko je to mogao, ali izabrao da neće! Ne teoretičara već operativca. Čoveka koji je voljom svojom skrenuo levo tamo gde sam ja skrenula desno i ko ima sposobnost da pojmi ali na to ne troši najveći deo svog vremena. Čoveka koji živi umesto da razmišlja o življenju. Onog koji iživljava potpuno svesno sve one dnevne, banalne stvari znajući da život nije mišljenje o njemu koliko učestvovanje u istom. Takvog sam htela. Nije mi lako to da priznam da znaš... jer još uvek mučim klinačke muke legitimisanja sopstvenih želja i postupaka u očima malobrojnih čije mišljenje cenim ili po nagonu volim čak i kada se sa njim ne slažem. Nije mi lako da razlučim da li je greške pravila istinska želja ili samo njen odblesak, sujetna proteza nedostajućem. Niti znam kako odjednom shvatih da se nije radilo o želji već želji za željom. Osećaju obaveze da se po svaku cenu uklopim u sliku osobe kakvu su mi nametali. Znaš, ono... standardizovani srpski intelektualac. A nisam htela takvog. Nisam se ni „palila“ ni „gasila“ na takve... te što satima govore a onda opet satima ćute, nekako misaono... suviše sama bolujem od tih bolesti da bi me privlačile kod drugih... nekako pervezno mi se čini... imala bih osećaj da se ložim na samu sebe ako shvataš šta hoću da kažem... a toliko narcisoidna i pored svih (značajnih) izleta u ovu oblast ljudskih mana – nisam. Htela sam ovozemaljskog. Realnog. Telesnog. Praktičnog. Sa svakodnevnim mislima i zdravim razumom. Onog što ne analizira već proživljava situacije. Onog što to ne čini zato što mora – več zato što hoće. Zato što je kod jebenog Albukerkija skrenuo levo jer mu se moglo. Samo tako, čini mi se, mogla bih da napravim krug... sa sve Albukerkijem u sredini. U centru. A ja želim krug. Hoću krug. Potreban mi je krug. Zato sam pustila da me zavedeš. Da me dodiruješ novim rečima. Da tražiš iste. Da učiš zaboravljeno. Zato te sada ostavljam. {Pošalji komentar } { Prethodna strana } { Strana 116 od 305 } { Sledeća strana } |
O bloguHome Blog HostingNovo objavljenoČekanje njeGong Profesorske frustracije Lost in translation ... Kategorije postovaBlog PrijateljiSevenkloe Wolfie Persefona ficca mirkoman yozza BIGMAMA III poglavica Foxy SRNA Milena miriam gulanfer Dzo Kombib Kurt Giardia whoreofbabylon Domacica elfish mazzapsycho Svemirko kojak Nemirko Rea Specificna BubaErdeljan Patetika skyseeker Tresnja JeJa FemmeFatale pahulja mistichna Anci Minja Ljubasta ilumminati silence marija88 SarahKay SlatkaMaloletnica duuga Beogradoholik vesna69 darkangel999 vaske972 Lycka scarlet Danna klavidija yin nikolaseacor Nehljudov Nettle Slovenska Serbiana Scarlett Ostali linkovi |