Lilith | |
Za Bejba...
{ 18:43, 29/6/2007 }
{ 3
Komentara }
{ Link }
Neke velike tuge se zgomilale... Pričam danas o nekim istinama i začude me sopstvene reči. Gde si bila sama sebi to da kažeš!? Toliko su mi poznate te tuge... te dileme... spremnost da se ide do kraja po svaku cenu, jer "moram da znam"... Toliko me zaboli sličnost sa tim hrabrim podizanjem brade (a znam da to nije preskočio) na sve rizike koji se surovo najavljuju i na procente koji ne idu na ruku. Jebeš procente! On mora da zna... A ja mu govorim o opasnosti. O povredi. O bolu. O lažima. Praznini. Ruševinama koje ostaju posle... Ni reči o nesagledivoj sreći... o svetlosti koja te prepuni... o osećaju da ćeš se rasprsnuti ako još samo jednom udahneš jer si toliko pun nečijeg prisustva da ni vazduhu nema mesta u tebi... Ne! Ja mu govorim o automatizmu. O manipulacijama. Upozoravam. Pazim. Brinem. Plašim. Obeshrabrujem. Da ga poštedim... da uštedim...da sačuvam... Šta!? Od čega!? Od bola? Od razočarenja ? Nisu li jedno te isto? Toliko je mlad... čist, dete pravo... i toliko podseća na mene od pre nekih pet, šest godina da ponekad sebično uživam u onome što mi priča proživljavajući još jednom te dane dok sam još umela da verujem. Da se nadam. Da srljam. Da rizikujem. Gubim. Dobijam. Budem svoja i nečija. Sa kojim pravom? Zar da (premda je suviše inteligentan da bi slepo slušao savetodavce) mu oduzmem iskustvo, možda i najvrednije odsvih koje će ikada steći? Sa kojim pravom? Pravom prijatelja? Zar bi prijatelj to učinio? Jesam li prijatelj ako ga čuvam ili ako ga podržavam? Imam li prava da budem takav prijatelj? Ne bih li i sama, da mi se pruži prilika, deset godina života dala za još jedan dan sebe, takve... Da li bih, da se vreme vrati tih pet, šest godina unazad ponovo učinila isto? Da, po sto puta da!!! Bez kajanja. Stida. Griže savesti. Da! Išla bih ponovo glavom kroz zid, sve i da znam da će se ponovo desiti isto... da osetim da sam čovek...da osetim da sam živa... da kažem sebi, kao što sada govorim... da sam učinila sve, sve što se učiniti moglo. A ja mu to rečima oduzimam. Odgovaram. Žao mi je što te nisam dovoljno podržala, Bejb... nadam se da znaš zašto... Možda je teško, možda je rizično, možda se zaista sruši i izmeni te za sva vremena... ali, jebeno je dobro dok traje!!! {Pošalji komentar } { Prethodna strana } { Strana 228 od 305 } { Sledeća strana } |
O bloguHome Blog HostingNovo objavljenoČekanje njeGong Profesorske frustracije Lost in translation ... Kategorije postovaBlog PrijateljiSevenkloe Wolfie Persefona ficca mirkoman yozza BIGMAMA III poglavica Foxy SRNA Milena miriam gulanfer Dzo Kombib Kurt Giardia whoreofbabylon Domacica elfish mazzapsycho Svemirko kojak Nemirko Rea Specificna BubaErdeljan Patetika skyseeker Tresnja JeJa FemmeFatale pahulja mistichna Anci Minja Ljubasta ilumminati silence marija88 SarahKay SlatkaMaloletnica duuga Beogradoholik vesna69 darkangel999 vaske972 Lycka scarlet Danna klavidija yin nikolaseacor Nehljudov Nettle Slovenska Serbiana Scarlett Ostali linkovi |