Ima dana kada se naglo približiš, a da ni ne primetim.
Nešto kao u onoj igri Oduzimanje zemalja, koju smo kao klinci igrali.
Lopta je u mojim rukama, svi su daleko, samo se Ti približavaš.
U svakom treptaju moga oka, priđeš za par koraka, polako osvajajući moj prostor, i najednom si tu.
A nisam ni primetila.
Grabiš me, gubim loptu, i dah.
Nisam više ravna.
Tako vešto.
Pomišljam, i podmuklo.
Ali praštam Ti, nekako Ti uvek praštam, i primam, i pravdam, i razumem.
Jer Želiš.