28/5/2009
Slojevito

Bilo je lepljivo toplo. I bilo je uzbudljivo. Redovi su promicali, brzo, brže nego okoliš. Ne redovi. Čitave lančane reakcije slova. Nemir u prstima u dodiru sa koricama. Belim, jednostavno oslikanim, da maskiraju fascinantnost unutrašnjosti. Najednom, reči su svuda. Izviru iz svega što pogledam, dotaknem. Vidim ih u slikama i zvucima. Kratke su, velike, sićušne, izmišljene, menjaju oblike, krivudaju, talasaju, trepere... More reči. Moje more, moja aura, nosim je sa sobom, nosimo se međusobno.

 

Dok je čitala, sunčane je zadenula u dekolte lagane crvene košulje, što ga je malo razglavilo. Posmatrao sam je poduže i shvatio. Za nju nije bilo sveta, bar ne ovog opipljivog. Bila je daleko ili izvan, bila je treći lik u romanu, bila prostor, ili svetlost, ili mrak. U romanu. Bila je neuhvatljiva. Menjala je oblike, menjala je lice, boju očiju. Ako si gledao, a gledao sam, mogao si lako da vidiš tumbanja ispod naizgled mirne površine. Vuklo me je da saznam šta ju je tako pokrenulo. Koncentrisao sam se na odraz slova u tamnom staklu naočara, ali svaki put kad bih došao do kraja reda, bljesnula bi belina kože, a onda se izgubila u skrivenoj dubini dekoltea, kojoj, iskreno verujem, nema dna. Zatvorio sam oči. I sve sam video.

 

Pitam se je li svestan koliko je bio grub na početku. Pokušava da mi objasni ljudske odnose principima termodinamičke verovatnoće. Ne glumim da razumem. Samo se kikoćem. Tako da me čuje. Nepoznat mi je, ali ne i stran. Raznovrstan i uglavnom fantastičan. Slojevit. Muškarci bi trebalo da su jednostavni. Bocka, ali zapravo osećam samo golicanje. Bezobrazan je, i tvrdi da je to skoro neophodno. Uočava detalje. Zastane, pa se oduševi. I još mnoštvo jedno čitavo. Kako da ti ne dođe da prokleti, prekopotrebni racio 24/7 jednostavno isključiš... i opet sve krene kud poželi? Možda dođavola, kad bismo bili verujući. Ovako, samo do nekog toplog mesta...

 

Ne mogu tačno da se setim trenutka, u minut i sekund, kad sam počeo da osećam elektricitet, treperenje. Voleo bih da ga zakucam, u vreme, u zid, prodrmam ga po potrebi. Dobro je otkriti da si još uvek sposoban za to. Dok sam vozio Keln-Enschede, oko njenih nogu su se motali leptiri. Plavi i narandžasti, osmehivala se. Video sam na trenutak Veliku Mapu. Osmehnuo sam se. Ona gleda na način koje druge žene mrze. I to volim. Izmišlja reči. Iskrena je po svaku cenu. Njena posesivnost otkriva strast. Voli kad joj kažem ime. To joj oduzima nešto od kontrole. Opet zažmurim. I kažem joj: Hajde da puštamo leptire... kao papirne zmajeve.

objavio mazzapsycho u 01:17 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (22)
Komentari:
"Ne glumim da razumem. Samo se kikoćem". Moj tekst
Poslao nemiri u 00:33, 28/5/2009 | Link | |
- Nesto si zaboravila.
- Šta?
- Obećala si da ćeš da me upoznaš sa mazompazom.
- Nisam. Rekla sam ti da ne dolazi u obzir.
- Hm, pa šta ja da radim onda? Ja... moram.
- Ne lupetaj. Zašto bi morao?
- Ne znam. Sve sam čtao, i gledao sam njen profil, onaj, i oči, i sad znam da moram.
- Šta bi ... ti... sa njom?
- Ništa. Samo hoću da joj pričam.
Poslao elfish u 00:37, 28/5/2009 | Link | |
ona moze samo da se osmehne.
i to dva puta.
Poslao mazzz u 01:09, 28/5/2009 | Link | |
ne bi da komentarisem komentare ali....
treca sreca!
Poslao vojslav u 05:18, 28/5/2009 | Link | |
hmm da...da...drhtaj je onaj dio emocije koji prožima od mozga do membrane stanične jezgre...osjetih..
Poslao nurlisoul u 06:31, 28/5/2009 | Link | |
Tebe ......sto brani Ledeno oko

Tebe.....sto mi cackas hipofizu....

Tebe......pozdravljam jutarnjim glasom (promuklim!)
Poslao Slucajno ziveo u Enschede u 09:06, 28/5/2009 | Link | |
to je to, if i may say

extra :)
Poslao marija88 u 09:46, 28/5/2009 | Link | |
voice.. krenulo te u trecemu veku... )
Poslao mazzz u 16:27, 28/5/2009 | Link | |
nurli... drhtati vibrom Koop-a... najbolje na svetu.
Poslao mazzz u 16:28, 28/5/2009 | Link | |
Poslao yin u 16:50, 28/5/2009 | Link | |
ah ti ''Slucajni''...
ne brani Ledeno, nego mami Zeleno... 8)

otpozdravljam popodnevnim suncanim...
Poslao mazzz u 18:57, 28/5/2009 | Link | |
marijamarija please do...
i tebi da sunca malo zapakujem... taaaako...
Poslao mazzz u 18:59, 28/5/2009 | Link | |
a mislila sam, yinus, da nemasanse za dodjes sad...
i bi mi malo zao unapred, misljah dok sam pisala...

kad ono... :-*
Poslao mazzz u 19:01, 28/5/2009 | Link | |
tu sam ja i kad me ne vidis
Poslao yin u 16:29, 29/5/2009 | Link | |
mislila sam zbog leteceg detalja...

ili je to zastarela prica...?
Poslao mazzz u 16:41, 29/5/2009 | Link | |
uh, nije zastarela prica.
pravila sam se da ih ne "vidim" tu
Poslao yin u 21:29, 29/5/2009 | Link | |
kad ne vidis ti njih,
ne vide ni oni tebe.. odlicna taktika!
Poslao mazzz u 11:13, 30/5/2009 | Link | |
mhm
bio jednom jedan lik koji se svalerao naocigled citavog komsiluka.
kad krene u svaleraciju, on obavezno stavi naocare za sunce sa najtamnijim staklima na svetu.
valjda je mislio da ako on slabo vidi kroz njih, slabo vide i drugi.

htedoh da dodam da je bezobrazluk za decu.njima dobro stoji.bezobrazni odrasli ljudi su malo bzvz.
sve ostalo (osim onih uzasavajucih detalja koje nisam videla) je slatko kao nekoliko poslednjih kapi soka od najsladje pomorandze koje .... da ne detaljisem
Poslao yin u 12:30, 30/5/2009 | Link | |
mhm, secam se da si to jednom vec rekla.. za bezob.
ali zaista mislim da, kao uostalom i mnostvo drugih stvari, zavisi kako pojavu definises.
ako recimo postavis to kao izazovno i nepitomo, golicajuce... hmmm...
Poslao mazzz u 13:38, 30/5/2009 | Link | |
tanka je linija izmedju bezobrazluka i odvaznosti.
mnogi se zeznu pa pomisle da su odvazni zato sto sebi dozvoljavaju svasta.
za odvaznost treba imati stila, iskustva, harizme, mudrosti.....
bezobrazluk....dovoljno je da se ponasas kao klinac.
ali ok.pitanje senzibiliteta.
ume da bude simpatican taj bezobrazluk.pet minuta
dan mazz
Poslao yin u 15:10, 30/5/2009 | Link | |
da da da da dan...
jos samo da je malo vise sunca...
Poslao mazzz u 17:07, 30/5/2009 | Link | |
složilo bih se sa yin
Poslao Anoniman u 20:33, 30/5/2009 | Link | |


Posalji komentar
Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Public Domain License.