Ja ne znam sta se desilo sa mnom...Uopste se nisam obradowala novoj...A tako sam htela...
Dochek u mojoj kuci je bio jadno smoran i los...Najgori dochek ikada....Bilo nas je 10-oro,i bilo je jadno..
Znam koliko sam se kao mala radovala...O bozhe,kako sam se samo radovala. Plesala,pevala...A sada,samo sam svima chestitala,glumila radost,bacila petardu i otishla na spavanje...Niti srecna,niti uzbudjena....Ne znam shta mi je. Ponasham se kao odrasli. A ja to nisam,i ne zhelim da budem...Ja sam samo josh jedno dete,iako to moji drugovi izbegavaju. Oni mosle da su neshto odrasli i ozbiljni. Ja se josh uwek ponekad igram lutkama-u 7. razredu-pa shta?? U chemu je problem? Mene zbog toga ismevaju. MA briga me...Imam 60+ godina da budem matora,a samo josh 5-6 da budem dete. I treba da uzhiwam!!
PozZzZ
|
Permanent Link