24/12/2008 - Krvavim prstima pisem....

Hoho.
Nisu svi krvavi. Samo jedan.
I to me je moj voljeni papagajcic ugrizao. [ujeo? pregrizao? koji se glagol koristi za papagaje?]
Prvo sam bila jaaaaaakooooo ljuta na njega,i ubacila sam ga u kavez,poprilicno grubo. Verovatno me vise nikad nece voleti kao pre....

Los pocetak sa njim...ali dobro. Mozda me zaboravi. xD


A danas sam bila hepi....
Smejala sam se dugo,dugo.
I glasno,glasno.

Prvo sam se smejala kada je izvesni gospodin [aka moja simpatija] prolazio pored mene,a ja sam blebetala,pa sam se zagrcnula i pocela da se smejem.
Posle toga,kad sam vec bila dobro srecna,iza mene je isao drugi izvesni gospodin [aka plave okice] i gromoglasno se smejao. Pa sam i ja sa njim.
Treci put sam se smejala kada je gosn.simpatija stajao na nekoliko metara od mene,a ja zagazila u blato i jos se okliznula. Jedva sam ostala na nogama. Hohohohoho. Pocela sam da se  grcim od smeha. Kao jedan pravi pretzelasti GRC.

Pomislice da sam neki ludak. Secerastooooo. Kao sekvoja!!!

Oj-ho-ho-oj!!

Ostatak dana sam provela svadjajuci se sa prostakusama [zivele prezels!] i slusajuci muzikicu.
I bila hepiiiii!!

Komentara ( 3 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



18/12/2008 - Oho. Ekscentrik?

Ha.
Danas sam ušla u skolu,i neko plavičanstvenih očiju je promakao pored mene.
Odem ka učionici-puF,zaključanoooo! Opet promakoše one plave oči.
Pođem u wecu,izađem. BuĆ (što bi rekla moja draga prezel!)u plave oči.

Uuuu,rumeno kašljucanje!


Slično se ponovilo još...par desetina puta tudej. Stalno susrećem te oči. A nije da nisu lepuškaste! Kao more!! Kao dve plave sekvoje (ko treba ovo da shvati,shvatiće i razumeće.).

Ooo. A onda sam,u sebi svojstvenom maniru,krenula da se glupiram u dvorištu. Da trčkaram,gazim po baricama i slično.... Dok mi neko nije pokazao da se jedan profesor,i plave okice sa njim,smeju! Opa-cupa.

Važno je biti primećen!! Dakako!!!

Mene nije teško primetiti...
1.
Kosa poput rainforest-a,kovrČava i zapetljana.
2.Glas koji postiže iznenađujući broj decibela pri svakoj iole jakoj emociji.
3.Zaista brz i energičan hod,koji uključuje obaranje svakakvih stvari (a pogotovo kanti za đubre u učionicama)
4.Žive boje i oblici na odeći.
5.Smeh koji se prolama kroz hodnike! (ajm jedna heeepi pretzel!)

Pa da. Nije to niiišta. Stvarno.


Nije da ja želim da me ljudi gledaju sa čuđenjem. Jednostavno sam takva.
Život kulja iz mene.
WOOO!!!

Ah,mein gott,tako sam hepi što sam u neku ruku čudna...
Kad prođem hodnicimaaa....gledam ista lica koja gledam već 4-5 meseci,i jednostavno ih ne razlikujem...prvenstveno govorim o devojčicama/devojkama plavih kosa,ravnih šiški (ili šišaka? kako treba?),u trenerkama i air max patikama. Pa stvarno takoooooo neoriginalno i dooooooosadnoooo!

jednom rečju---FLJAKS!

I'd rather be eccentric.

Komentara ( 2 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



13/12/2008 - Poenta.

Bacila sam pogled na blogoye,i procitala svoj jucerasnji post.

I shvatih da sam potpuno zaboravila da iznesem poentu koju sam zamislila.
A to mi se cesto dogadja.


Jako sam impulsivna,i stvari me jako cesto ponesu. Mislim o vise stvari nego sto mogu da zapisem,izgovorim. I tako zapocnem misao,i umesto da je zavrsim i napravim jednu lepu celinu,ja skocim na nesto drugo,sire,i izgubim nit....

Svi su moji sastavi iz srpskog filozofski. I uvek su najbolji u razredu. Ali nikad ne kazu ono sto sam zamislila da kazu,jer u svoj filozofiji i u svim razmisljanjima i silnim zamrsenim recenicama zaboravim poentu i ono sto sam posla reci...
To uvek ispadne poooootpuno drugacije od onoga sto treba da bude.

Prosli put sam bila skoro skroz promasila temu. Ipak,uspela sam nekako da uspostavim vezu sa "Bogovima Anticke Grcke". Jer sam pocela pricu o tome kako ljudi danas nemaju granica jer nemaju u sta da veruji ni cega da se boje. I to se pretvorilo u konfuznu filozofsku raspravu mene sa samom sobom. Ubacila sam Atinu i Hefesta,i spomenula Zevsa i njegove munje,i nekako dosla do teme. Ali,iskreno,totalno sam promasila poentu. Izgubila sam je negde u tih 90 ispisanih redova,900 reci,stotinu realizovanih i dve stotine potencijalnih misli i izraza.
Profesorka je bila zadovoljna,rekla je da je rad odlican. Ali ja nisam zadovoljna. Ni njime,ni proslim pismenim.

Zelim reci sto vise toga sto znam.
Zelim pokazati da sam procitala vise knjiga nego svi moji drugovi zajedno [sto,doduse,nije ni neka velika umetnost],da sam kao mala citala enciklopedije,umesto da se idram lutkama,da sam sedela satima u biblioteci istrazujuci retke vrste biljaka sa planina Srbije,da sam prevodila mitove sa engleskog ne bih li zavrsila referat,da sam prevodila cinjenice o prvom i drugom svetskom ratu sa wikipedije,da sam napisala 50 referata na nemackom,da se spremam za takmicenje iz latinskog,da u slobodno vreme sedim i citam nove reci iz "Vujaklije" i zapisujem ih,da sam sate provodila gledajuci emisije o prirodi i dalekim zemljama,da sam putovala,da sam 7 dana provela u Japanu,da mogu tecno govoriti 3 strana jezika.........

Vidite??
Preterala sam.
Izgubila sam se u svojim mislima i nabrajanjima.
Kao i uvek.




A tako bih volela da mogu jednostavno iskazati sve sto osecam...

Komentara ( 4 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



12/12/2008 - Život.

Počeh da se pitam šta ja to zaista želim od života.

Znam,znam da je pubertet period u kome istražujemo svet oko sebe i samog/samu sebe. Znam da tada tragamo za identitetom i da smo velika deca. Znam da smo pomalo izgubljeni i da želimo ono što ne poznajemo,a u stvari ne poznajemo ni ono što želimo da želimo. (znam,znam da sam to konfuzno skovala,ali priznajem,iako je čudno i potpuno maliciozno prema samoj sebi,da ja u stvari posedujem izvesne kvalitete duševno izgubljenog-ne,ne poremećenog,nego baš izgubljenog- čoveka.)

Čitala sam jednu knjigu večeras. Shvatih da likovi u njoj imaju želje,nade,ciljeve,određene i uzvišene. Vodi ih ljubav,ljubav koja zaslepljuje i sve čini mogućim. Vodi ih i želja,ili pohlepa,ili strah. Posle svega što učine osećaju sram,sreću,tugu. I nekako mi deluje sva ta priča potpuno nerealna. Sve je nekako bistro,čisto,iskristalisano,opšteprisutno. Sva osećanja su tu,sve misli su tu,svi motivi su tu.
I čini mi se da je to život koji ja ne poznajem.
Nikada nisam iskusila pravo kajanje. Žarku želju. Neobjašnjivu hrabrost. Neizrecivu tugu.

Pretpostavljam da je tako bolje. Lakše u životu. Lakše je biti poput sveće,goreti,goreti tiho i polako,i izgoreti isto tako,tiho i polako,u malom oblaku dima. Tada će oni koji su te voleli osetiti tugu što ih više ne obasjavaš,ali će to brzo pasti u zaborav,i tvoj život,savršen poput porculanske lutke,ostaje nodoživljen. Trenuci istine,intrige,tuge,smelosti,slobode,kajanja,oduševljenja ostaće zauvek zarobljeni u tebi.
Jer ih nikada nisi doživeo,jer sebi nisi pružio šansu da preživiš.
S druge stranem,ako si dovoljno srećan,hrabar i drugačiji,osetićeš i mnogo više nego što želiš. Planućeš poput buktinje i brzo nestati. Ali ćeš ostaviti svoj trag,makar u jednom srcu. Jak,neizbrisiv trag. I znaćeš da si zaita živeo,a da to nije bila bleda senka postojanja....

U knjizi,glavni lik je jako voleo izvesnu P. I ona je volela njega. Znali su da nikada,nikada neće moći biti zajedno u svom gradu. Zato su odlučili da pobegnu. I skovali su plan. Par dana pred polazak,otac devojke ih je uhvatio dok su razmenjivali reči šapatom,uživali u svojoj ljubavi. Zatvorio je svoju kćer u jednu sobu,a mladić je sam otišao u Grad svetlosti. Voleo ju je do kraja života,i ona njega. Umro je sa njenim imenom na usnama,ali nikada nije dobio pisma koja mu je pisala. Ni ona njegova. Reči ljubavi,kajanja i tuge ostale su u vazduhu,vremenom ih je vetar odneo ko zna kome.,ko zna gde.....

Da li zaista postoje ovakve sudbine?
Da li je bolje biti sveća ili buktinja?
Da li su ta jaka osećanja stvarna,i šta je zaista,ono što svako od nas želi u životu-da bude sveća ili buktinja?


Verovatno će i moja pitanja ostati u vazduhu,i server će ih jednom odneti tamo gde idu svi nepotrebni bitovi i bajtovi....

A da li ću ja ikada osetiti nešto tako jako kao što je ta epska ljubav na stranicama knjige?
paaa,ostaće i to pitanje u vazduhu...nekada je bolje ne tražiti odgovor i ne trošiti reči na njega,er me on može samo gurnuti u još gore osećanje izgubljenosti....

Komentara ( 3 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



29/11/2008 - Televizija.

Televizija. Television.

Tako česta tema danas.
Čini mi se da je internet pomalo ugrožava,mada,već možeš da je pratiš i preko interneta. Lepa sinteza.
Ipak,nisam o tome razmišljala. Uhvatila sam misao i odlučila da je zapišem pre nego što mi pobegne.

[background music: Green Day-Whatsername]


Prekopavala sam danas svoj Playlist. I gledala sam imena pesama... I više od 5 puta se,u pesmama raznih izvođača ponovoli to sudbonosno "Television",u nekom kontekstu,nebitno kom. I pomislih,definitivno je postala jako bitan faktor u našem životu.
Mogu u ovm trenutku nabrojati najmanje 50 ljudi koje znam i koji gledaju televiziju u ovm trenutku,a isto toliko onih koji to žele.
A da li se sve želje u vezi sa televizijom svode samo na gledanje?

Ili mi želimo više od nje?
Ili više od sebe?


Pojaviti se na "malim ekranima". San mnogih. Realnost,pa..isto tako mnogih,mada je to opet relativno. Ali kolika je želja da nas vide milioni,stotine hiljada,pa makar hiljadu ljudi? 
Toliko njih želi da postane poznato. To ne može bez televizije.

Postaneš uspešan političar,snimaju tvoje izjave. Postaneš maneken/ka,snimaju te dok koračaš. Postaneš košarkaš-prvo te gledaju dok igraš,posle snimaju šta izjavljuješ. Postaneš dirigent,snimaju ti koncerte. Postaneš pisac,slikaju te sa knjigom. Postaneš naučnik,intervjuišu te. Postaneš pravnik,advokat,snimaju te kad izađeš iz sudnice. Čak i kada si običan prolaznik,može te uhvatiti kamera.

A hiljade toliko žele da budu poznati,da ih svi gledaju.

Sad razmišljam,i shvatih: pa mene je sigurno par hiljada ljudi videlo na ulici,u školi,u kafićima,gde god sam bila,najmanje me je stotinu njih videlo. Znam,znam da me nisu zapamtili.... Ali,videli su me.
Čak i da su me videli na ekranu,jednom bi me zaboravili.
A ja ne znam da li bih bila srećna da znam da ljudi prate svaki moj korak....


Hiljade snimaka na Youtube-u. Ljudi snimaju sebe dok pevaju,pričaju,plešu. Zašto? Da bi drugi to videli i divili se tome.
Ljudi žele da budu poznati!

Zašto? Zašto moraš biti poznat,sniman,praćen da bi bio srećan?
Koliko je zvezda propalo jer nije moglo podneti izazov slave? Da budu na toj čivenoj televiziji,pred kamerama. Da budu obožavani.

Da li je televizija srećna ili ukleta?
Otaviću vam da procenite sami....

Komentara ( 2 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



14/11/2008 - Grisine.

Trebam li nabrojati sve grisine koje su mi simpaticne u ovom trenutku?
Hm,pa dobije se lepuskast broj.

Dakako.


1.Grisina broj 1-prva godina-dobro poznata grisina-ne deluje bas bistro-ali je lepuskasta-i ima smedje oci.
Broj prijateljica koje su mi otkrile da im se dopada: 1
Zakljucak: sanse-ima,mada...
Koliko sam opcinjena: 6/10

2.Grisina broj 2-prva godina-srednje dobro poznata grisina-deluje glupavo-nije ni lepuskasta-ima plave oci.
Broj prijateljica koje su mi otkrile da im se dopada: 0
Zakljucak: ni sve perece ovoga sveta ne znaju zasto je on grisina
Koliko sam opcinjena: 4/10

3.Grisina broj 3-druga godina-nepoznata grisina-deluje jako glupavo-ali je jako lepuskasta-ima smedje oci.
Broj prijateljica koje su mi otkrile da im se dopada: 2
Zakljucak: sanse-nema. logike-nema.
Koliko sam opcinjena: 7/10

4.Grisina broj 4-cetvrta godina-nepoznata grisina-deluje tajanstveno i magicno-najlepsa grisina koju sam ikada videla-ima divne tamnosmedje oci.
Broj prijateljica koje su mi otkrile da im se dopada: 0
Zakljucak: sanse-nema. logike-pomalo. razuma-nimalo.
Koliko sam opcinjena: 10/10

5. Post Scriptum Grisina
-cetvrta godina-jako malo poznata grisina-deluje izgubljeno-nije lepuskasta-ima zelene oci.
Post scriptum grisina je grisina za koju cak ni ja nisam sigurna da je grisina. Jedina grisina sa kojom bih mogla sebe zamisliti.
Grisina koja nije nista uradila da bi postala grisina.
A ipak mi je zanimljiva.

Evo. Popisala sam grisine.
Da imam pregled.



Komentara ( 3 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



13/11/2008 - Ze School.

Bila sam danas u Ze School.

I zivce mi je povadio nemacki.
Sve.
Zasto moram biti u takvoj gupi? Jedina sam iz svog razreda tamo.

Ne,tu je i moj najdrazi drugar [P. >>moj leeepi dlugal] ali on odbija da ide u tu grupu. Ide u onu drugu. Kaze,vise mu odgovara.
Dakako. On ide tamo jer je bolje drustvo. Ali oni uce banalne stvari.
Pametna Pereca poput mene uci advanced pojmove.

Svakako,jedan moj 'drugar' tamo,je danas pitao nastavnicu kako se zove 'ze pereca' koja sedi pored njega!
Zaboga. Sedim pored njega danima. Ne! On sedi pored mene.
Samovoljno.
I pita nastavnicu!!!
A ne mene.
Oh ze pretzel.
Ponizavajuce,zbilja.


Ja sam rekla,kolutajuci ocima: "Zar mene ovako lepu da ne zapamtis? Sramota..."
Zelela sam da pocrveni.
Rekao je da ga je bilo sram jer mi ne zna ime.

Ali ja mislim da ga je znao.
Skoro cela prva godina zna moje ime iz nekog konteksta.
Tako da je to mozda bila fora.
Mozda nije bila fora.


Mozda su ga zbunile moje okice.
Da.
Verovatno je to.

Komentara ( 2 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



9/11/2008 - Ou maj gad.

Me is going to a party tonight.
YUP.

Cak sam se i udesila. Kupila sam kariranu suknjiu na faltnice. I imacu ispod crne deeebele hulahopke. I red kosulju. I dole cu svoje crne starke. Cem bidnem kuol.

Posle cu tu suknju nositi na farmerke. Sve ja planiram na vreme.
Mada je jedva navucem na kukove. Ali inace mi je taman.

Kupila sam u ljubicastu majicu sa mrtvackom glavom [aka LUbanjom] koja slusa muziku preko onih velikih slusa. yup.
I neki potpuno apstraktni duks.

Volim lude stvari.


Proslo je vreme kada sam zelela da se utopim u gomilu. Nema vise gomile.
Ima da odskacem. Nekako.

Mozda ima veze sa time sto sam vodolija. Vodolije vole da budu ekscentricne.
Ali,u podznaku mi se nadje devica da me obuzdava.
Pik.
Skepticni ekscentrik.
Ne zvuci lose.
Nene.

Idem na zurajuuuu. Mama mi je odobrila do ponoci.
Ja sam jedno srecno dete.

Moja grisina nije pozvana.
Nece moci da se razmece svojim seljackim patikama okolo.
Hvala nebesima.
Mada ne bi bilo lose da dodje.


[uuu,a sutra kad nekome izleti 'kako je *pereca* bila u minjaku na zuraji' sa zadovoljstvom cu gledati izraz neverice na njegovom licu] [p.s. pereca sam ja. u ovom kontekstu]
Sta je propustio.
Jadna,jadna grisina.

[Moram poneti pozivnicu].


Nisam ja neki veliki fan zuraja. Ali ako ce moji voljeni drugari biti tamo,nema razloga da ne odem.
Jesam ja streber i sve to,ali mogu i streberi da se zabavljaju,zar ne?

Necu piti.
Znam da smem malo. Flasa piva nije smrtonosna. Moj organizam to moze. Pila sam vec,ponekad su mi mama i tata dozvoljavali i da narucim celo pivo.
Pa opet,glupo mi je to. Ne moram se ja tamo nesto dokazivati.
Imacu vremena da pijem. I da se opijam.

Dug je zivot. Of skroz.

Citam Ep o Gilgameshu.
Mocan bio taj Gilgamesh. Meni su ti epovi zanimljivi. I tragedije. I sve to.
Kako neko moze reci da mu je to smor?

Samo me muci jedno pitanje: zasto citamo sumerski ep posle starogrcke tragedije?
Treba valjda po redu?
A ne,mi smo prvo Danila Kisa,pa onda Grke,pa Sumerce,pa cemo Rimljane....ihihi.
[U stvari,ne znam za Rimljane. Ali dobro zvuci.]


Boli me stomak.Hoce to od finansijske krize.

Da li ce za 100 godina deca u skoli uciti "Velika finansijska kriza dvehiljaditih godina u svetu"?
Ili kako vec ide. Lako je reci tridesetih godina proslog veka. A ovo sad kako? Nultih?
O boze.
Ili nece postojati skole? Mozda ce deci upumpavati znanje u mozak? Mozda zajedno sa vakcinama koje sadrze dozu hrane za narednih 2554512 godina?
Ne,previse je to za 100 godina.
Taman ce tada da nam izumre ovo malo nafte sto se koprca.
Onda cemo da se vozimo na struju. Yup.

Na 'usmereni tok elektrona kroz provodnik'. Da,to je struja.
Ili ce mozda nestoooo veeeliko da opali Zemlju i pobije nas sve?
Trenutna smrt je dobro resenje.
Bolje od nuklearnog rata. Neki meteor nas pogodi i svi srecni.
Od nas ce nastati nova nafta.
YUP.
Ja sam buduca nafta. Drago mi je.


-Kako se zoves?
-Pereca. Ali ja sam buduca nafta,znas?
-Eh?
-Ja sam buduca nafta. Ne brini,i ti si.
-[odoK ja odaFde]

Komentara ( 3 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



6/11/2008 - To su ZLE patike.

Zakljucila sam.
Moja grisina ima ZLE patike. Jednostavno zle.
Ima dva para zlih patika. Kada ih nosi,nikad nije dobar. Prema meni. Niti je duhovit.
Lupa gluposti.
Zle su,kazem vam.
One nabudzene Air Max. Ruzne su. Mnogo. Mozda su udobne. Ali su ruzne.
[molim sve koje ih vole da se ne osecaju pogodjenim. ja ih jednostavno ne volim]
Da,ove jako slice zlim patikama.
Ovakve. Ali zelene. To nije kawaii. Nene. Ima i kombinaciju plave i zute.
Imao je lepe,obicne crne patike sa zelenom gumom. Kao da je ugazio u radioaktivni otpad. :)
Ali ove patike kao da su mutirale. Zaboga.
[kad bolje pogledam,zarekla bih se da njegove imaju te vazdusne komore i tamo gde su prsti.]
[[na internetu cak nema slike takvih patike. jao.]]

Kako patike mogu imati veze sa time kako se ponasa? Ne znam. Ali su ove zle. Osecam to.
I cini mi se da me tada ne voli. Procitao je danas poruke u mom telefonu. ZLO. To nije pristojno. Niti romanticno. Niti lepo. Niti onako kako ja zelim da se jedna pristojna grisina ponasa.
.

[pereco,mora da me je pogledao kao ludaka kad je video 'sloboda za rotkvice' :)]
Mozda su te nove patike odraz toga kako se menja. Kako sazreva u nekom pravcu koji je meni pomalo gadan.

Ali osim patika,oblaci se...sasvim savrseno za moj ukus. Dovoljno da se vidi da ne oblaci prvo sto nadje u ormanu,ali da ne provodi 15 minuta pred ogledalom.
Ja puno pricam o njegovoj spoljasnjosti.

Mozda jer ne znam previse dobro unutrasnjost?

Sta ako je i iznutra supalj kao grisina?

Mozda je kao grisina sa punjenjem od kikirikija?
To je bolji scenario.


Nadam se da nije supalj.
I da ce mu noga porasti monstruozno brzo i da ce promeniti te patike vec jednom.
Da ce kupiti nesto pristojnije.
Da.
Jupiiii.

Mada me 'grisinomanija' prolazi. Ja volim kad je grisinicasto. Pozitivno je. Ali avaj. Ne moze se uvek biti leprsav. I pun leptirica. Leptirici brzo umru,ako nisu pravi.
Cini mi se da se to kod mene desava.
I ne samo zbog patika.
Kad bi patike mogle resiti stvar.

Trebam carobne patike.

Komentara ( 2 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



2/11/2008 - Nova ja.

Sada,kako je proslo vec dva meseca otkako sam krenula u gimnaziju,mogu reci da sam uvidela kako sam mnogo srecnija nego ikada.

[izbeci cu deo da sam bila najsrecnija u ranom detinjstvu,jer nisam. ljudi se uvek secaju lepih stvari,a ja se prisecam i mnogih ruznih.]

Imam prijatelje. Prijatelje koji su normalni-kao ja. U mojoj novoj skoli se mnogo vise ceni uspeh,i dobre ocene. Vise se ceni pristojnost,dobrota. Manje se cene srebrene patike i nepristojnost. Manje se cene psovke. Manje se cene propaliteti.
Nasla sam zdravu sredinu za svoje vijugice.
Imam gomilu prijatelja zbog kojih jedva cekam novi radni dan. Imam gomilu stvari da naucim,ali mi to ne pada tesko. Znam da ce se moj rad ceniti. Znam da ne moram brinuti ako dobijem losu ocenu. U ovoj skoli cu je popraviti. I necu morati da isplacem reku da bih to uspela.
Imam osobu koja mi se dopada. I zbog koje se radujem dolasku u skolu. Volim da slusam sta prica. Da slusam njegove sale. Da ga pogledam u oci. Da analiziram sta je obukao.

Cak i kada pada kisa,ja sam srecna. Mogu pricati sa drugaricama. Mogu se glupirati u hodniku,cak iako su tamo kamere. Ne radim nista lose. Ne gledaju me sa cudjenjem.
Mogu prici drugovima iz drugog razreda i sa njima popricati. Mogu biti jedina iz svog razreda medju gomilom njih iz drugog razreda. I osecati se potpuno prijatno.

Citajuci svoje stare postove,shvatila sam da sam dugo bila po strani. Sada vise nisam .Sada sam ja u tom 'popularnom' drustvu,samo sto je to drustvo sada ono drustvo koje meni godi. I koje ja volim.  U stvari,mozda ono nije popularno. Ali ja imam drustvo!!! JUPI
Drustvo koje je u mojoj osnovnoj skoli bilo popularno,sada je marginalno. Ima ih,ali me ne ugrozavaju.
[osim na casovima nemackog.o tom potom.]

Ja sam sada srecna. Zaista sam srecna.
I srecna sam sto sam ovako lepo zapocela 'novi zivot'. Sto je dovoljno da jednostavno budem ja i da budem jako srecna.
Ovako je oduvek trebalo biti. Ja sam ovo zasluzila. Zivot mi vraca za svu onu muku u osnovnoj skoli.

Mozda ima pravde na svetu.
Mozda ljudi nisu losi.
Mozda ima neko ko i mene voli.
Mozda cu uvek biti makar priblizno ovako srecna.
Mozda ce moji problemi biti manji...ili se makar ciniti manjim.
Mozda ce postojati neko ko ce i meni pomoci.
Mozda ce postojati neko ko ce mi biti zahvalan.
Mozda cu naci ljubav svog zivota.
Mozda cu ici na zurke.
Mozda cu radije pomagati drugima.
Mozda cu biti bolja osoba.
Mozda ima pravde na svetu.


Ja cu nastaviti biti srecna. I mozda ce stvari u skoli biti ruzicaste za mene.

Mozda....

Komentara ( 6 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



29/10/2008 - Starke.

-Dedicated to all Converse All Stars shoes I ever had-

Bila sam dosta mala...Mozda 9-10 godina...Ne tako skroz mala,ali nisam jos bila ni zrela. :)
 Secam se da mi je mama pricala kako je nosila starke skoro celog zivota...
Izmolila sam je da mi kupi jedne. Bile su boje dzinsa...Kao farmerke :) Nikad ih nisam zaista zavolela. Tesko sam ih obuvala,i nisu mi prijale. Osecala sam svaki kamencic pod nogama.

Ko bi rekao da cu pet godina kasnije obozavati osecaj koji pruzataj tanki djon ,prakticno kao da hodam bosa. Starke su kult. Ja volim kultne stvari. Nesto mora biti jako dobro u bilo kom pogledu da bi zadovoljilo mase.
Mada,u masi se ljudi povode jedno za drugim. Da li to znaci da je bila potrebna samo sacica dovoljno odlucnih i omiljenih ljudi da starke zavladaju svetom? Da li je to razlog zbog kog se milioni tinejdzera i malo vecih osoba danas lome po raznim podlogama u platnenim patikama izuzetno tankog djona? Da li je sacica ljudi uvela revoluciju,zbog koje mladi i malo starije osobe svakodnevno hodaju i po snegu i po nesnosnoj vrucini u patikama od platna,a povrh svega,sa dve rupice pri dnu?
Mene starke zuljaju. Nisu udobne. Nisu cak ni izvrsno lepe. Videla sam mnogo lepsih patika. Pa ipak,dugo nisam obula nista osim njih. Osim kad pada kisa,pa me mama uljudno zamoli da uzmem neke malo...khm...adekvatnije cipele.
Imam cetiri para.
-Jedne su skroz crne,ukljucujuci i gumu. Uvukla sam fluorescentno zelene pertle sa tackicama u njih. Volim da personalizujem stvari. Broj 37,5

-Druge su sa leopard printom. Kupili smo ih [mama,tata i ja] u jednoj maloj prodavnici u Zirihu,medju kaisevima sa nitnama i gothic stvarima. Prodala nam ih je jedna devojka sa duuuugom crnom kosom. Broj 38,5.

-Trece su crne sa sarenim natpisima.  I slovima.I znakovima. Dobre su jer idu uz sve odevne kombinacije. Kupili smo ih u Istambulu,u veeelikom trznom centru. To su bile jedine starke koje su bile dovoljno velike za moju nogu tamo. Inace,nosim 39. A one su 38.

-Cetvrte su nove,i skoro neeksploatisane. Futrovane. Lepe,mekane

[bila sam mastovita pa sam pokusala da tekst obojim u boje svojih najdrazih starki. :)]
[iz gore navedenog,jasno se vidi izrok silnih kvrga,zuljica i plikova na mojim prstima. nijedne nisu dovoljno velike...jadni prstici se guraju..u krvi,buhahah]

Sve od gore navedenih su srednje duboke,one do clanka. Sa amblemom i plavom zvezdicom.

Cudna stvar je sto su ove prve,crne,najstarije a u najboljem stanju...jel to zbog te crne gume,ili ko zna zbog cega je..inace mi se redovno odlepljuje ona tanka crna guma sa strane...ali
ja je ostavim takvom...starke su mi cak draze onako iznosene i prljave. A onda mama odluci i predje krpom preko njih. Onda ponovo cekaju svoje zaprljanje.
Osim svojih originalnih printova,svake moje starke imaju jos
puno boja.
*Posto imam veliko skolsko dvoriste i puno trave u njemu,a ne ustrucavam se da igram fudbal,zelena,boja trave je uvek tu,na peti.
*A tu je i
crvena,kao secanje na veranje po sipkama koje drze kos na kosarkaskom terenu.
*Onda
braon od zemlje,jer volim da gazim svuda,i po blatu,i po zemlji,i po pesku....

Zatim,tu je i moja omiljena aktivnost kada mi je dosadno. Tzv. 'kopanje' po podu. Vrhom starke rovarim po podlozi. Tako stradaju moji prstici. Ali je zanimljivo ponekad.
Obozavam da razgledam koliko se djon izlizao. I da vucem noge kad hodam. I da vidim koliko to izlize djon.
Volim da pratim koliko je izgrebana ona zvezdica na clanku.
I da pratim promenu boja na leopard printu.
Redovno gledam koliko se jos izbrisalo od onog "All Star" da peti. I kako stoji ona bela boja kojom je ispisano "converse" na ulosku.
I obozavam da,pre nego sto izadjem iz kuce,pogledam na etiketu sa brojevima...Da se uverim koji je to broj u Americi. Po 13451215-ti put.

I da,verovatno cete primetiti kako sam ustanovila promenu imenice starke [pluralia tantum] po padezima u srpskom jeziku:
nom. starke
gen. starki
dat. starkama
ak. starke
vok. starke
instr. [sa] starkama
lok. [o] starkama

Englezima je lako. Oni ne moraju da menjaju po padezima. Oni i nemaju padeze.
Ha. Mora neko da postavi standard za menjanje po padezima.

Mozda i to postane kult.

[Zvezdica koja zivot znaci]


Komentara ( 1 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



24/10/2008 - Put...

Sutra krecem na put.
Sa mamom.
Necemo dugo...samo vikend...
Volim putovanja...
Pogotov kad mamica i ja pojacamo muziku,otvorimo prozore [iako imamo klimu u autu] i pevamo. Nije bitno da li iko cuje...da li se iko cudi... Da li je to uopste bitno?
Neka ljudi misle sta zele. Nemaju oni pravo da bilo koga osudjuju jer je veseo i peva. Zar ne? :)
Pevamo. Razne lepe stvari.
Dino Merlin. Znam sve pesme napamet. Lepe su za pevati. I Hari Mata Hari.
Slusam ih samo kada putujem sa mamom. I pevamo. Ja ne znam da pevam,ali to nije bitno. Ko peva,zlo ne misli [znao ili ne znao da peva,imao ili nemao glas].
Putujemo po pet-sest sati. Pricamo. Pevamo. Salimo se. Pisemo poruke svima. Da znaju da smo dobro. Gledamo planine. Jedemo sendvice. Sastavljamo liste 'najomiljenijih gradova' koji su nam na putu. Ako je zima,gledamo sneg. Ako je poledica,pazimo da ne naletimo na led. Ako je vruce,otvaramo prozor,iako imamo klimu. Ako je jesen,komentarisemo drvece. Ako je prolece,beremo prvo cvece pored puta. Stajemo na raznim mestima,u sumi,na vrhu planine...da gledamo svet. Da udisemo cist vazduh.

Tada mogu da budem sa mamom tako dugo bez prestanka. Da joj poverim sve. Sve simpatije,sve mrznje,sva prijateljstva,sve anegdote,sve strahove,sve zelje,sve ciljeve... I nema nicega da nas prekine..

Mogu joj reci ko mi se svidja. Mogu joj reci i da je glup,ali da mi se i dalje svidja. I da mozda ima nade za njega. A da se ne nasmeje. Nego da me posavetuje.
Mogu joj reci da su mi simpaticni stariji decaci. A mama ce mi reci da mogu da uzivam u pogledu,ali da ne bi valjalo da krenem dalje od pogleda.

I mogu reci kako me nerviraju trenerke u skoli.
I zlatne patike. I AIR MAX patitke.
I da se nasmejemo,jer smo uvek obe u starkama.

Mogu da joj ispricam o svojim manama. Da joj kazem sve stvari kojih se stidim. Da je zamolim da mi da savet kako da budem bolja osoba.
I uvek cu je poslusati. UVEK.

Moja mama je mudra. I divna. I puna ljubavi. Mlada u dusi,sto je najbitnije. Razume me,ne osudjuje me. Izlazi mi u suret. Uvek. UVEK.

Mislim da ne bih mogla da zivim bez nje... Ne bih bila dobra osoba da je nema.... Bila bih rdjava,aljkava,lenja....ne bih znala da volim,da pomazem drugima,da delim sve sto imam...da budem saosecajna,ponosna,samouverena,hrabra,sarmantna....
Da nema moje mame,bila bih jedno veliko NISTA. Praznina. Rupa. Same teoretski covek...vise biljka...ili divlja zivotinja.

Mama,hvala TI za sve!!




Komentara ( 4 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



23/10/2008 - Okice.

Okice. Pre sam uvek govoila da jako volim plave okice. I da neko mora imati lepe plave okice da bi mi se dopao. Mislim da decake,naravno.
Ali,ispade da sam lagala sve vreme. Pojavile su se smedje okice...ne...boje meda? E,tako,zelenskasto smedjkasto zute. I to tri para. Jedan sa prve godine,jedan sa druge,i jedan sa cetvrte.
Prva dva para su glupava,ali jako lepa.
Treci par je pomalo neugledan,ali je duhovit i sarmantan. Kao u  pravog princa. :) Ali je vec zreo...skoro covek....
Tako da sam odlucila da odustanem od  plavih okica. Smedje me bolje idu.

Prvi par je bio predmet mog interesovanja dosta dugo. Cak sam pomislila da mi je interesovanje uzvraceno. Sto mozda i jeste tako. Ali ne znam sta da mislim. Vlasnik tih okica nikad nije rekao nista sto bi me ocaralo ili nasmejalo. Osim kada kaze nesto totalno glupo. Odlucila sam da odustanem od doticnog gospodina. prvi par

Drugi par...pa...nisu nista posebno...ali su moje voljenje drugarice napravila pozamasnu frku oko toga... Odlucila sam da odustanem od izbora svojih drugarica. drugi par

Treci par je jako zanimljiv. Ali je tesko ostvariti kontakt sa njima. Vlasnik je jako visok. I ima dosta godinica. Odlucila sam da odustanem od starijih. treci par

Spala sam na...prazninu. Nema vise ni jednih okica.
Blaga simpatija me jos drzi kod prvih...
Ali su se surovo salile sa mnom. Nije bilo smesno. Ali evo,hahahaha. Umrla sam od smeha. Sada je valjda ok. Ta sala.
Treba prihvatati sale na svoj racun. Ja sam to i uradila. Sada,doduse.

Ja cu nastaviti da ignorisem te lepe okice sa prve godine.
Previse bi nizak bio pad na njihov nivo. Za mene...prevelik...

Ako odlucim da popustim...pisacu vam...
Do tada.
Pozdrav.

Komentara ( 6 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



15/9/2008 - Opsednuta.

Ah. Zlatna sredina.
Nova skolska sredina. XD

Sve moje strepnje o mojoj novoj skoli [aka gimnaziji] su pale u vodu. Niti je strasno,niti je tesko.
Prvog dana sam bila bas hipi obucena,u svojim zvoncarama koje se vuku po zemlji,i crvenoj tunici na cvetice. Nisam zelela da ista bude pretenciozno.
Sve su nas zgurali na klupe ispred skole da cekamo,a ja sam procenjivala decake sa prve godine. I zakljucila sam da ima jedan simpatican decko plave kose. [posle sam zakljucila da mu je nos nesrazmerno velik. o tom potom]/ Onda sam procenjivala devojcice i gledala koga bih zelela u svom razredu. A kada mi je sve to dosadilo,jednostavno sam sedela i slusala ptice. Suma je svuda oko skole,ima ptica.
E,onda su nam predstavili razredne staresine-meni je zapala nastanica francuskog-iako ucim nemacki. Ali,posle toga nismo radili nista. Ceo dan.Ja sam samo gledala kakav je sastav skole. Onda sam sutradan ujutro zapocela novu skolsku godinu u pravom smislu te reci-sa prvim lekcijama.
Ali onda,onda se pojavio ON.
Svaki dan u busu.
Da. ON.
I gotovo je.
Motivacija. Prava motivacija za svaki novi skolski dan. Za svako jutro. Za svaku lekciju i za svako vece koje ucim.
Samo da dodje sutra. I da opat pogledom trazim te okice.
Opsednuta.
Opsednuta. Bolesna.

Ipak,ta luda me je brzo prosla. Donekle. Smirila sam se. Osim kad me pogleda u oci. Onda ponovo iznova.
I tako ponovo.
Iako retko imamo priliku da se susretnemo-da imamo casove u susednim ucionicama-nadje se nacin za za malo buljenje. I to je lepa stvar.
Ne zelim da ispadne da sam zaljubljena. Nisam. Samooo...ga simpatisem.

Sada,da ne bih ispala glupi tinejdzer koji misli samo o momcima [iako je to zaista prirodno] ,reci cu par reci o skoli. XD
Profesori su zaista izvrsni-svako od njih. :) A najdrazi mi je ipak profesor matematike-covek ima divno razvijen osecaj za humor. Steta sto moji novi prijatelji i dalje nemaju dovoljno mozga za razumevanje njegovih sala,bas nalik mojim starim prijateljima. Zatim....da ne idem redom,stvarno sam jako zadovoljna.
Da,i ocarana latinskim. Tako je zanimljivo govoriti istim jezikom kojim su i stari rimljani pre toliko vekova govorili. Fascinatno.
Engleski ce biti zanimljiv ove godine. Znam to.
Srpski je kao srpski. Uvek isti.
Nemacki je odlican za ubijanje moje sujete. Najmanje sam brbljiva u celoj grupi i ostajem nezapazena. Bice bolje. "Tako se kalio celik" XD
Biologija. Celija. Volim celiju.
Geografija-sve o postanku Zemlje i o Zemlji. Vec sam odgovrarala.
Istorija. Obozavam u bilo kom obliku.
Matematika. Ne znam. Ne znam je. Tesko.
Muzicko. Moracu da ucim.
Likovno. Takodje cu morati da ucim.
Fizicko. Ne znam jos. Ne znaaam.
Fizika. Fizika je korisna.
Hemija. Jos korisnija.
Informatika. I to cu morati da ucim.

Zakljucak: ne da cu morati da zagrejem stolicu-nego da je ugljenisem celu. XD
[niko nije rekao da ce biti lako postati covek]

Komentara ( 4 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)



28/8/2008 - Srecna,srecna radosna!

Ha. Svi drugovi bi me pitali kako mogu biti radosna kada je ostalo jos 3 dana raspusta. Drugovi? Koji drugovi? Ja imam drugove? A,da,to su oni ljudi kojima moram objasnjavati sta znaci rec oscilacija. Ili kompetentan. I drugovi koji nisu sigurni imaju li internet. Daaaa,setila sam se.

Ali,meni ostaje jos par dana do drugog veceg preokreta u zivotu. Weeeeee,postacu gimnazijalka. Jeee,ja sam sad kul. Mislim,to je kul,a? Ja osecam samo blago prevrtanje trbuha kada pomislim na novi pocetak. Nadam se da ce biti srecniji od starog. Da cu naci prijatelje sa kojima cu zaista moci da razgovaram na nivou.

Sve mi je to palo na pamet jer sam juce bila na rodjendanu kod sestre od ujaka [srecan rodjendan sestriceeee! (: ] i prvi put sam zaista pricala sa ljudima koji su mladji od 35 godina na nivou koji meni odgovara. Nisam morala da se naprezem i koristim fond od 500 reci,koji koriste moji [bivsi] drugovi. Mogla sam da razmenim iskustva,prodiskutujem o nekim stvarima,iskazem svoj stav o zivotu. I da ljudi to razumeju. Da,u nekim stvarima se nismo slozili-ali to nije obavezno-to je zivot. Dosta mi je vise suzenih pogleda na svet. Dosta mi je povrsnih prica o tome kakvo je vreme,kakve su nove cipele ili neki novi film u kome glumi Bred Pit. Valjda postoje i drugi cinioci zivota? Ali ja sam bila neshvacena u svojoj skoli-da ne kazem nesrecna-jer nisam imala sa kim da razgovaram.

I dalje se cudim koliko dobra konverzacija moze da zaleci dusu. I koliko covek moze biti srecan kada se dobro isprica.

I tu dolazim do teme koja me je uvek mucila dok sam bila mladja,a i dalje me je mucila...paaa...sve do juce. Zasto se odrasli sastaju da razgovaraju? Kad god sam ja sedela sa vrsnjacima,nije bilo nicega do ispraznih prica o vremenu i traceva. I to onih inside of the school. Znaci,ne o tome da li je Klintonova podrzala Obamu,nego da li je Ivica poljubio Maricu ili je "iz'vatao". A ja se u tim pricama nikad nisam nalazila. Prvo-nikad nisam bila popularna i nisam se druzila sa tim "glavnim likovima",a drugo,tesko da postoji ista sto na mrzim vise nego ogovaranje,i naravno,propratne lazi koje uz to idu.

Sada sam uspela protumaciti zasto se ljudi sastaju. DA podele poglede na svet. DA razmene misljenja,i iskustva.

Naravno,sva ta moja srecna konverzacija vodjena je sa--muskarcima. I sa mojom sestricom. (: Ali onda me ljudi pitaju zasto ja nemam drugarice. Odgovor je: mene zene ne razumeju,a ja ne razumem zene. Sto me dovodi do zakljucka da sam ja sasvim slucajno zensko. To je neka greska u genetskom kodu. Ja cu radije otici na sajam automobila nego na sajam kozmetike. Picu pivo radije nego neke "kul" roze energetske napitke koje daju snagu za soping. Radije cu da se takmicim u podrigivanju nego u brzini hodanja na stiklama. Zakljucak-ja sam izuzetno orijentisana prema muskim aktivnostima. Naravno,izbacicemo deo sa golim cicama. To cu izbegavati. Jos uvek.


Komentara ( 2 ) :: Pošalji kolačić! :: Permanentan Link (šta god to značilo)


O meni

Thoughts of one small onigiri rice ball.

Najnovija razmišljanja...
Meni
Faze u razvoju mene
Drugariiii
Linkovi....

Strana 1 od 1
Prethodni kolačić | Sledeći kolačić
>