Bacila sam pogled na blogoye,i procitala svoj jucerasnji post.
I shvatih da sam potpuno zaboravila da iznesem poentu koju sam zamislila.
A to mi se cesto dogadja.
Jako sam impulsivna,i stvari me jako cesto ponesu. Mislim o vise stvari nego sto mogu da zapisem,izgovorim. I tako zapocnem misao,i umesto da je zavrsim i napravim jednu lepu celinu,ja skocim na nesto drugo,sire,i izgubim nit....
Svi su moji sastavi iz srpskog filozofski. I uvek su najbolji u razredu. Ali nikad ne kazu ono sto sam zamislila da kazu,jer u svoj filozofiji i u svim razmisljanjima i silnim zamrsenim recenicama zaboravim poentu i ono sto sam posla reci...
To uvek ispadne poooootpuno drugacije od onoga sto treba da bude.
Prosli put sam bila skoro skroz promasila temu. Ipak,uspela sam nekako da uspostavim vezu sa "Bogovima Anticke Grcke". Jer sam pocela pricu o tome kako ljudi danas nemaju granica jer nemaju u sta da veruji ni cega da se boje. I to se pretvorilo u konfuznu filozofsku raspravu mene sa samom sobom. Ubacila sam Atinu i Hefesta,i spomenula Zevsa i njegove munje,i nekako dosla do teme. Ali,iskreno,totalno sam promasila poentu. Izgubila sam je negde u tih 90 ispisanih redova,900 reci,stotinu realizovanih i dve stotine potencijalnih misli i izraza.
Profesorka je bila zadovoljna,rekla je da je rad odlican. Ali ja nisam zadovoljna. Ni njime,ni proslim pismenim.
Zelim reci sto vise toga sto znam.
Zelim pokazati da sam procitala vise knjiga nego svi moji drugovi zajedno [sto,doduse,nije ni neka velika umetnost],da sam kao mala citala enciklopedije,umesto da se idram lutkama,da sam sedela satima u biblioteci istrazujuci retke vrste biljaka sa planina Srbije,da sam prevodila mitove sa engleskog ne bih li zavrsila referat,da sam prevodila cinjenice o prvom i drugom svetskom ratu sa wikipedije,da sam napisala 50 referata na nemackom,da se spremam za takmicenje iz latinskog,da u slobodno vreme sedim i citam nove reci iz "Vujaklije" i zapisujem ih,da sam sate provodila gledajuci emisije o prirodi i dalekim zemljama,da sam putovala,da sam 7 dana provela u Japanu,da mogu tecno govoriti 3 strana jezika.........
Vidite??
Preterala sam.
Izgubila sam se u svojim mislima i nabrajanjima.
Kao i uvek.
A tako bih volela da mogu jednostavno iskazati sve sto osecam...
|
pereco, imash chitav zhivot da saopshtish sve shto zhelish!
i meni se chesto deshava da pomislim da je trebalo josh neshto da dodam ili da nisam dovoljno obrazlozhila...i desi mi se da se objashnjavajuci izgubim na putu do poente... ali dobro, uradim to kratko i spontano - dodam na kraju! ili sachuvam za sledeci put, kad budem zapochinjala prichu!
Permanent Link