Sada,eto,moram malo da se izjadam. 
Dosadilo mi je da redovno budem vas drustvenih aktivnosti mojih drugova. Mislim. Kolega. Ali je to logicno,posto se ne sminkam kad idem u skolu,ne nosim nove zlatne patike i srebrenu koznu jaknu i nisam drska prema nastavnicima. Ali nije feeeeeeeeer. 
Zar moram da budem ista kao oni i donekle propalitet da bih mogla da se druzim sa njima? Izgleda da da. I sada mi je muka od toga sto imam jednu jedinu drugaricu. Mozda dve,uvrh glave.
Mislim,kul sam ja sa svima,sa apsolutno svima. I sa NJIM. Ali mi je glupo da budem izolovana jer sam odlican djak ili jer ne slusam narodnjake. Fljaks. Ali ja necu da se menjam. Samo. Samo.... treba mi vremena da nadjem nekoga ko mi je slicniji. Samo to.
A do tada....mogu da sanjam o zurkama,vezama i nekom vecem druzenju. Ali.bice.bice.
Avaj. Razmisljala sam,i shvatila da mi se JAKO svidja decko koji je iz tog...hm..malo "fensi" i malo "mangupskog" drustva. I da se ja svidjam jednom decku,ili makar tako izgleda. 
E sad,taj koji se meni svidja je,kao i svaki drugi decak koga poznajem,divna osoba kada razgovaramo nasamo,ili sa bilo kim ko nije iz tog njegovog stalnog drustva. Ali,kada je sa drugovima,postaje uzasan. cak nece ni da me pozdravi. A jednom smo proveli 3 sata sedeci i pricajuci sa jos par drugova. I poznajemo se. Bas zivot zna biti glup. 
A ovaj drugi,koji STALNO gleda u mene...je...ne znam. meni se ne dopada bas. I opet je plav. Mene idu plavi decaci. Svi koji su mi se "udvarali" su bili plavi. Kako? Zasto? Why,oh why?? Zelim nekog lepog crnookog decka. 
Eto,izjadah se malo.
Makar znam da mi vi necete zameriti.
Pozdrav svima! 
|
Pricam iz sopstvenog iskustva. Mene drustvo nikada nije prihvatalo jer sam bila, hvala bogu, nacitanija, pametnija i elokventnija od njih, a to se nikako nije uklapalo u njihov kodeks, pa samim tim ni ja nisam bila primljena u njihov ,,copor". Da li me je to zabrinulo? Naravno da nije. Bilo je malo tesko u pocetku da se naviknem na to da sam iskljucivo ja odgovorna za svoje postupke i da mi nije potrebna druga osoba da obavim neke obaveze ili odem negde, ali kasnije se sve uredilo. Sada sam ja normalna, obrazovana i samostalna osoba koja zna da se snadje, a to drustvo koje mi je ranije izgledalo tako mocno zajedno, sada cine iskompleksirane i vecito nezadovoljne i ljubomorne osobe.
Stvar je u tome da nikako ne smes sebe da menjas u nastojanju da se priblizis vecini, jer svako odlucuje za sebe, pa i ti. Pusti drustvo neka radi sta hoce, ako ti to ne zelis jednostavno nemoj.
A sto se tice ljubavi, sve ce se kockice sloziti kada upoznas decka ko ce slicno razmisljati kao i ti. Mozda je tamo negde, u drugom gradu ili ko zna gde, zamisljen gleda u nebo, ima isti problem i pita se da li ce ikada pronaci onu koja ce ga zaista razumeti.
Izvini sto sam ti oduzela ovoliko prostora za kilometarski komentar, ali mislim da svako treba da podeli svoja iskustva sa drugima sa ciljem da se neke glupe i stereotipne stvari ne desavaju.... :-)))
Pozdrav...
Permanent Link