Kažu, za drugara smrt,* da je namazan i mnogo zajeban igrač.
Promena
Krug
Preobražaj
Novi početak
Iskustvo
Olakšanje
Težina
Mrak
Patnja
Grč
Bol
Pakao
Raj
Nirvana
Mukti
Film
Odlazak?
Gde?
Kako je njemu bilo danas?
I šta mu je prostrujalo kroz glavu baš u tom trenutku? I da li je imao vremena da misli?
Dan prvi: Dobar dan. Oooo dobar daaan, kako ste? Uz ogroman osmeh.
Dobro, a vi?
Evo...životari se...Uz jos veći osmeh...
Dan drugi: Dobar dan. Dobar dan komšinice, kako ste?
Evo...dobro...
Životari se, a? Čarobni osmeh...veliki
Pa da...tako nekako kažem i nasmejem se. Moram. Mami ta vedrina.
Dan treći: Dobar dan komšija. Evo, ja danas baš nešto veseo i razmahao se malo po dvorištu. Malo se radi, a jos vise životari...osmeh, opet...
I tako...taj, uvek vrlo nasmejan i na prvi pogled konstantno srećan pedesetdvogodisnjak, naš komšija nas pozdravlja. Bez izuzetaka. A na dan projurimo više puta, mi, koji zivimo u ovoj ulici. On, uvek sa onim pitomim razvučenim kezom, sa nasmejanim očima, oivičene borama koje samo imaju oni ljudi, sto se puno smeše.
Danas: Dobar dan. O dobar dan i smeši se kao nikad do sad...(pomislim da je zbog toga sto će uskoro po prvi put, postati deda)
Dva sata kasnije na ulazu kapije svoje kuće, na biciklu, se srušio i otišao...zauvek! Srce.
A bio je tako jebeno o b i č a n dan!
Dok smrt iz naše perspektive nebira momenat, možemo mi bar da biramo, neke trenutke ž i v o t a.
Diši!
Ž i v i!
Udahni
Izdahni
Svesno
*Nikako ne mogu da se složim sa činjenicom, da je na našem jeziku život u muškom, a smrt, u ženskom rodu!!! Nije mi poznato da je to još na nekom jeziku tako. Možda samo eventualno na turskom?) Brrrrrr