baš jutros, za doručkom pričam o toj emociji ili misli...ljušturasto osjećanje da tutnji kroz mene život...kao kakva bujica protječe a ja sam samo trenutni oblik koji poprima zemlja i zvuk i osmjeh koji se mijenjaju, napuštaju, preoblikuju ....jesam li živa?...nebitno...život je živ....dobar život Ans i tebi..
Najprirodnija pojava protiv koje se pak toliko borimo..
na sve moguce nacine...a svaki momenat bi mogao da bude...ono sto bi trebao.
Svakoga dana u svakom pogledu...
Dokaz o lepoti metamorfoze je upravo leptir. Od tako neceg ruznog moze da postane nesto tako lepo i nezno. )
O da!
Ili vako: (nisam nasla stariju verziju+sad nem´ jopet zvuk, pa se nadam da sam napamet pogodila; )
http://www.youtube.com/watch?v=8L1PAHh66wk
A inace, kad sve to dode, prode...svetlosne godine i vecnost...uz taj prolazni osecaj, meni savrseno ide ovaj zvuk:
http://www.youtube.com/watch?v=dsv8PwmsTRc
(i opet onako, bez zvuka...c c c
A n s i a
Čeznja
Emocija
Poput vatre koja guta srce
Kao uzrok bez razloga,
Razlog bez uzroka.
Duvajući vetar što stiže do
Volumena srca,
Kratera duse,
Zidova prostranstva
I kuca.
I kuca. I k(lj)uca...
Contact: ansia.dentro@yahoo.com