Pomišljaš li nekad koliko, i da li si živ?
Osetiš li se (po)nekad da si eventualno mnogo sigurnji nego što realno jesi
ili čak mrzovoljniji za ONE prilike koje ti se ukazuju? Neki kažu da ti ONE prilike retko, i samo par puta u životu pokucaju na vrata.
Pustiš ih da prođu mimo tebe.
Prolaze mašući. Zovu. Cvile.
Mahneš i ti, pa dodaš jedno glasno “ovog puta, ne”.
Onako, iz srca.
Iz celokupne snage duše.
I kasnije realizuješ da je to ipak, bilo nešto
bitno ali ne toliko da ti bude žao što nisi zgrabio TU priliku.
Naprotiv, mnogo ti je ustvari, ovako, dobro.
Govorili su ti srce i duša.
Vikali, iz sve snage. Dobronamerno.
Kakve bre ONE prilike?
Najveća je baš ta, da čuješ ono dvoje kako ti
pričaju, šapuću, vode, usmeravaju.
Takve prilike, mi ljudi, izbegavamo.
Šutneš strah u dupe ili ga uhvatiš za gušu. Bolje ti njega, nego on tebe da davi.
Znaš... na ovoj planeti, svi mi bićemo, manje ili više, podjednako vremena... u proseku - to je 70-ak godina... Naspram svih tih vekova, milenijuma... Milijardama godina merimo starost naše planete, sunca, čitavog svemira. I zašto, onda, kada zamislimo svu tu ogromnost vremena pre nas, i sve ono što će posle nas doći, da se brinemo i trzamo? Čemu onda patnja? Život je kratak. Uživaj u vožnji dok traje! Ne tuguj nad propuštenim šansama, tako samo gubiš vreme. Gledaj napred i raduj se!
baš kod elf. na tu temu nešto nabacih (ili u tom pravcu) ...mislim da se radi o pitanju svjesnosti trenutka....biti prisutan u tom trenutku je teško ali je sve ljepše i ljepše i mislim da se sve bolje osjećam kada zaustavim tren i pustim da prođe kroz cijelu mene...mali duhovni potresi...veliki...sve...provodnik sam nekih dimenzija...nema danas , nema sutra , sada...ovaj tren jesam...who care što je bilo prije ili sutra...sada stvaram sebe...mmmmmmmmmmjako dobar mentalni orgazam -prosvjetljenje-spoznaja-.....kako god to zvali ....a postoji predivna poezija na tu temu :
A.B.Šimić Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde
Brrrrrrrrrrrrrm brm brrrrrrrrrrrm
imaginacijom deteta. Drugo je SVE mnogo, mnooogo relativno. I svaka teorja pobija drugu što samim tim pokazuje koliko je nebitna. Pozdrva tebi, dobri čoeče: )
Ako je život zbir trenutaka...i ako to zavisi do nas...trebalo bi napraviti najbolje od toga a ne biti vanzemaljac. Valjda.
(iako je to možda najbolji način (pre)živeti svo ovo ludilo, dimenzije i klopke, sa i bez mamca)
Vanzemaljac na Zemlji u nekakvoj misiji. Pa onda kad provališ o čemu je a ono došlo vreme da kreneš dalje...
A n s i a
Čeznja
Emocija
Poput vatre koja guta srce
Kao uzrok bez razloga,
Razlog bez uzroka.
Duvajući vetar što stiže do
Volumena srca,
Kratera duse,
Zidova prostranstva
I kuca.
I kuca. I k(lj)uca...
Contact: ansia.dentro@yahoo.com