USAMLJENI VUK

Otišao si sam, kako si i došao.

 

Dubok pogled u oči, zbogom, i

okretanje leđa na drugu stranu.

Tipičan, tvoj gest.

Kažu mi danas, da sam pri rastanku prošli put u kuhinji tiho

dodala da te verovatno poslednji put vidim.

Ja se toga ne sećam.

Pričali su mi, da si ti, kada si bio poslednji put kod ćerke

rekao da je to bila tvoja poslednja poseta.

Na moj pokušaj pre par meseci da čujem nešto od tebe na tu temu,

odgovorio si mi ćutanjem.

Nadam se, da ćeš od danas imati više mogućnosti i za po koji razgovor usamljeni čoveče.

Ako želiš i možeš, svrati i do mene.

Reci bilo šta.

Vrata su uvek otvorena.

Ako nisi do sada našao spokoj i mir, nadam se, da ga od danas imaš.

Počivaj u njemu.

 

I Čarli koga si toliko voleo kaže the end

 


Objavljeno: 6/8/2009 , 22:46
Pošalji komentar

......

Postlao/la yin
u 22:50, 6/8/2009 | Link | |

(zašto se kaže sam kako vuk ako su oni čoporativne životinje to nikada nisam shvatila)
uvijek smo sami,
uvijek odlazimo kako smo i živjeli,
uvijek moramo otići...da bi se mogli vratiti

Postlao/la nurlisoul
u 06:36, 7/8/2009 | Link | |

......ans.

Postlao/la asterion
u 12:38, 7/8/2009 | Link | |

Yin, Aster, ode...nekako znam da mu je lakše. Oslobodio se, inače, teškog tereta. Da li je previše znao, ili ustvari bio skroz u neznanju, ostaje misterija. Usamljeni, koji ne može da se okarakteriše kako god okreneš...nikada nikoga nije pustio blizu. Ni spolja, ni iznutra. Uronjen u svetu Čarlija i ostalih tragičnokomičnih bića.

Postlao/la Ansia
u 18:46, 7/8/2009 | Link | |

N-li istina je da se kreću u čoporima. Ali onaj koji se odvoji (nije česta pojava) to čini s razlogom. Koliko god su ih posmartali i izučavali nisu spoznali kako, i zašto, dolazi do toga.
Kada ti ode neko ko ti je budio sva moguća zamisliva i nezamisliva osećanja...ostane nered i neki čudan mehanizam koji te brani, štiti, od golih činjenica i saznanja.
I miran si i ne znam...izvire neka snaga iznutra. Izuzetno čudan osećaj. Čak ti se otkrivaju i neka nova lica ljubavi. A nisi ni znao da je toliko jaka. Sumnajo si da je uopšte postojala. Nema nikakve logike. A ni reči.

Postlao/la Ansia
u 18:57, 7/8/2009 | Link | |

znam sve..
tu sam..
cutim...

....

Postlao/la marija88
u 21:30, 7/8/2009 | Link | |

.

Postlao/la Mo
u 22:14, 7/8/2009 | Link | |

koje je ovo blesavo neko vrijeme...svi nekamo odlaze...sve se pretače kao kroz nekakav živi pijesak...pomislim da će progutati i slijedeći dan koji nije ni svanuo...

Postlao/la Nurlisoul
u 22:26, 7/8/2009 | Link | |

U poslednje vreme mi se čini da smo prolazile kroz neka slična izkustva, Marija.

Postlao/la Ans
u 21:23, 8/8/2009 | Link | |

.
Vreme učinilo svoje, Mo. Srećom, pa je i ponudilo dovoljno mogućnosti da se postavi sve na svoje mesto. Više, nego manje.

Postlao/la Ans
u 21:26, 8/8/2009 | Link | |

N-li jeste. Neke priče sam čula da je avgust inače, takav mesec. Meni se ipak čini opet sve to onako kako jeste.
Život, i sve što ide uz njega.

Hvala vam svima
Onaj grafit gore, treba ga znati realizovati i poštovati: )

Postlao/la Ans
u 21:31, 8/8/2009 | Link | |


heeee



Postlao/la III
u 14:04, 12/8/2009 | Link | |

Vidim Trojčice sviđaju ti se smajlići! Mada, onaj tvoj sa razapetim ustima je bolji . )
Priznaj da si sa ovim hteo samo da me razveseliš



Postlao/la Ansia
u 01:08, 13/8/2009 | Link | |

Ima li išta lepše nego kad u tišini odlučiš da tišinu prekineš novom tišinom? I kad čovek tako, u tišini, donese odluku, ona je sigurno ispravna... Svi biramo, on je izabrao... Pogledaj u nebo, on je i dalje u tišini, bez bola... Ja ti šaljem jak zagrljaj... Un abrazo, mi Suerte...

Postlao/la nenad
u 18:37, 6/9/2009 | Link | |















AISNA


A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... ukljuci Contact: ansia.dentro@yahoo.com

TU I TAMO

REČENO




« Prethodna strana | (Strana 16 od 157 ) | Sledeća strana»