- Lov na kapitalce -
19/3/2008

- Je l' ovo kajsijevača, starino? – upita moj drugar sedog starca koji je lovio ribu nedaleko od nas u jednom zatonu. Videvši nas, starina pozdravi i ponudi flašu, koja mu je ležala kraj noge i nasmeši se..

- Dobro jutro, momci! Hajde nazdravite, osvežite se i da nam bude srećan lov na kapitalce. Jeste-jeste kasijevača, ali moja, ja pekao – dodade uz osmeh..

Žurno krenusmo da raspakujemo pribor i tražimo mesto, jer je već uveliko svanjivalo i polako jedan po jedan počesmo pecati, pričajući uzgred o mestu na koje smo došli, svežem jutru, neobičnom starcu i odličnoj kajsijevači, koja nas je malo zgrejala..

- Stari ti si verovatno odavno ovde, tebe ribe poznaju, a od nas izgleda beže – dobaci moj drugar, vraćajući flašu uz smešak..

- Poznaju, poznaju Bogami još kako dečaci moji - pa tolike godine ja ovde dolazim da ih lovim pa sam ih sve upoznao i većini imena nadenuo, a one lopuže jedne šegače se sa mnom često – raspriča se domaćin, a obrazi mu sve rumeniji, što češće poteže iz one flaše, koja je povremeno išla u krug..

Gledao je neko vreme u vodu, a zatim potegao naglo štap, mašinica zaškripa, on poskoči, a oči mu zasjaše i neobičan osmeh se razli licem..

- Tu je moja Verica, tu je! – uzviknu radostan očigledno i nastavi da lagano mota najlon privlačeći ribu znalački, lagano obali. Malo je ćutao, a onda nastavi – hajd-hajde zlato moje, ne otimaj se toliko, priđi ti meni samo da te pomilujem.. Poželeo sam te ludice jedna i da izvadim tu staru udicu, što je toliko dugo vučeš..

- Treba li pomoć, stari? – upitam ja ostavljajući svoj štap.

- Ne-ne! Samo vi pecajte, ako mi ustreba zvaću ja, ali ja volim ovako da se nas dvoje razgovaramo – odgovori domaćin uz čudan osmeh zadovoljstva na licu.

Izvadio je on onu ribu, onako solidne veličine, ispričao se s njom, nešto joj je čak i šaputao i stvarno izvadio udicu na kojoj je visio komad najlona i osrednji plovak, a onda je poljubio na kraju i pustio u vodu, gledajući nekako čeznutljivo za njom..

-Vidite, ona mi dolazi već šesti put i zna me dobro lopužica jedna, a nije bila odavno – nastavi domaćin svoju priču sada već vidno raspoložen, a oči mu veselo igraju i sjaje čudnim sjajem..

- A ti to nju stvarno poznaješ? – upita moj drugar sada već ozbiljnije iznenađen.

Starac ga pogleda malo prekorno i upita

- To ti meni ne veruješ, dečko? – malo se zamisli, poteže iz svoje flaše i dodade mi je pa nastavi – znaš prijatelju moj, ja lovim ribu skoro šesdeset godina i prošao sam mnogo sveta tražeći najbolje primerke, one što ih zovemo kapitalci, od Kanade do Novog Zelanda. Ne kažem, bilo je velikih primeraka i većih mnogo nego ove ovde, ali ove su ipak nekako baš moje mezimice..To se prosto oseti, prepozna i povuče te to mesto...

Najviše vremena sam proveo ovde i na obali i u čamcu, pa čak sam u mnogo navrata i ronio. Eno tamo – pokaza rukom nizvodno od nas – na onom potezu živi Dragana, najveća riba ovde, zbog koje ponekad zaronim da je vidim samo, a njenu majku Nadu sam godinama pokušavao da ulovim, jer je bila najkrupnija riba i svi bi mi zavideli da sam uspeo. Kako je samo graciozno plivala. Ponosna riba lepotica, a mudra. Nije mi žao godina..

- A jesi li na kraju uspeo? – nestrpljiv je moj drugar.

- E moj dečače, pa ne ide to tako lako kako se vama mladima čini. Znaš, ribe su ti kao ljubav – razneži se starina - neko manje sreće-neko više, a samo nekima "lupi kapitalac" i onda ostanu da pričaju o tome ceo svoj život i ponose se i osećaju posebnim, ali je malo žalosno ako lupi prekasno deco moja, a zna i to da uradi...

Na momenta me je prošla neka jeza od njegove priče i kad sam ga pogledao, dok mi je dodavao flašu sa kajsijevačom, video sam mu neku duboku tugu u očima..

- Eto, odoh ja sad, vreme mi je, a ti momče pokušaj ponekad, tamo kod ona dva drveta i javi mi ako te Dragana bude htela, samo bih te zamolio što nežnije sa njom, bez naglog povlačenja, jer ona ako reši doći će sama ne brini, samo trebaš biti strpljiv i uporan i evo ti ova hranilica  - ona voli iz nje da jede..

Pomogao sam mu da skupi pribor, podigao ranac na leđa i dugo sam još gledao za njim, dok je odlazio obalom nesigurnim korakom..

Objavio Kojak u 17:39 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (23) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

kapitalac ili ne , al ' svaka riba smrdi i to od glave ...........
...............normalno nakon nekog vremena
Poslao gulanfer u 12:33, 19/3/2008 | Link | |
Lepo se ti zabavljas dragi kojak... :-)))
Secam se kada sam i ja prvi put pecala. Bile su to neke majusne ribe, a ja nisam imala vise od 5 godina i bila sam bas ushicena kada sam upecala jednu. Medjutim, nakon toga, sam se rasplakala i trazila od roditelja da ribicu vrate u vodu jer sam pomislila kako ce biti njenim roditeljima kada shvate da sam ja upecala i oduzela im njihovo detence. Nikada posle toga nisam vise pecala, jednostavno moja ljubav prema prirodi ide iznad granice takve zabave....
Ali nemam nista protiv ako neko drugi uziva u tome... :-)))
Poslao Specificna u 16:09, 19/3/2008 | Link | |

И...Је л'дошла Драгана?

Poslao O100JA u 16:20, 19/3/2008 | Link | |
bash lepa i pouchna pricha, kojak.. i mislim da je pricha primenjiva ne samo na pecanje nego na mnoge oblasti u zivotu..
a i deka je ochigledno mnogo dobar chova..
Poslao Fridochka u 18:37, 19/3/2008 | Link | |
A šta je bilo sa mama- Nadom?
Poslao Lady u 18:43, 19/3/2008 | Link | |
heh!
Guli pecarošu jedan..
ako se dobro pazi, riba ne mora baš uvek da smrdi, a dobri, pravi ribari su uglavnom neobično mudri ljudi i znaju joj narav, možda bolje nego ljudsku, koja ume da smrdi mnogo gore od ustajale ribe na suncu, zar ne?...


Draga Specificna,
Mmre jezero, a naročito reka imaju dušu i poseban je doživalja biti na obali u cik zore - u bilo koje doba godine, a još ako si strastan pecaroš, eto ti kompletnog užitka, a neretko se na obalama sreću i momci i devojke, i rađajau predivne ljubavi...
Što se tiče ribica, nemoj da brigaš - pravi pecaroš ne ubija ribe, nego ih samo voli da peca, a ribari profesionalci izlovljavaju i prodaju ribe na veliko...
Znači, niko ti ne brani da svaku ulovljenu ribicu vratiš, samo je pomiluješ i pustiš nazad u vodu..)

Eh, 0100JA,
kad bi to tako lako išlo, ne bi stari iskusni pecaroš potrošio tolike godine, a već mi je savetovao da treba biti strpljiv i uporan..

Fridochka draga,
poenta priče i jeste uglavnom na strani i njegovom naročitom umu i načinu života..
Čovek odličan karakter, a obrazovan i život ga je omudrao do najvišeg nivoa i skoro vanvremenski opremio umećem življenja...Lepo ti ovo isčita, svaka čast..)

Eeee, draga Lady,
"Nada" je najveći mogući ulov i najveća sreća do koje jedan ribar može doći..Starina je proveo godine uz nju i očito je očaran njome i srećan što je bio u njenoj blizini i makar i na momente je mogao da je pomiluje pod vodom, gde je ona vešto čuvala svoju slobodu, jer jedino tako je zbilja vredna tolike pažne i ljubavi...)
Bravo za pravo pitanje..
Poslao kojak u 19:49, 19/3/2008 | Link | |
Sviđa mi se tvoj stil pisanja. Ova priča budi u meni tugu, ne znam zašto..
Poslao Sonatica u 20:32, 19/3/2008 | Link | |
Kao stari pecaros kome je na stapove davno pala debela
prasina, zamrsili se najloni a masinice ko zna dali se vise i
okrecu prisecam se onog uzbudjenja kada se rano jutrom
sa jos vrucom veknom domaceg hleba koju do vode dobrano okratim. Godinama vec od ovog naseg lepog zivota i prezivljavanja nemam vremena da odem na svoja omiljena mesta i gledam u vodu, osetim njen miris i vidim one malo
retke ljude koje samo voda privuce i koji imaju uvek neku
svoju pricu i tu zivot ima neki novi miris, dobije neku novu
boju a probleme kao i uvek pustimo niz vodu i vratimo
se kuci siroko otvorenih ociju sa osmehom...

Izmenio Radeumetnik dana 19/3/2008 u 23:23
Poslao Radeumetnik u 23:20, 19/3/2008 | Link | |
hahahahaha , znači razumemo se , idemo dalje
................imamo tri vrsta pecaroša , sportske one industrijske i junaka iz priče mobi dik ..............sportski se vezuju za ulov liče džentlmenima često se hvale " upecanim primercima " u kafanama prepričavaju a često i preteruju u svojim uspesima
industrijski su oni što misle samo o kvantitetu ali ne i o kvalitetu , često imaju neke knjižurine gde vode dnevnike produktivnosti
i na kraju imamo našeg junaka koji juri samo jedan primerak po celom moru , primerak njegovog života , njemu bitan , toliko da će ceo život posvetiti samo njemu

o njemu pričamo zar ne ?
Poslao gulanfer u 10:07, 20/3/2008 | Link | |
Sonatice draga,
ovo je samo deo priče o jednom starom pecarošu, dobričini i mudrom čoveku, koga je život naučio da čeka svoj trenutak, ali i da jasno sameri svoj mogućnosti naspram cilja kome teži, što je priznaćeš poprilično teško i malo nas je, koji smo tome vični, ali i paradigma borbe s prirodom za opstanak..)

Verovatno Rade pecarošu,
verovatno imaš i barem poneko slično iskustvo.
a ovo što reče lebac...heh!
nekad smo idući u Susek (na Dunavo) nalazili u grdaskoj pekari vruće lepinje pa ih onaj pekar ubaci u pretop, a neki od nas ponesu još i kajmaka...mhm...mmm
evo sad ću d'idem da tražim nešto da pojedem bre!! ))
a život pored vode si tako dobro opisao, da skoro i da nemam šta da dodam, naročito kada si pored reke (bar meni tako izgleda), nešto te učini mekšim i osvetli ti neke momente, koje inače ne bi primetio ili video u toj boji..)
hajde požuri i nemoj da ti propadne i ova sezona, a da ne odeš u svoj zaton i ne zaboravi vino ili makar i kasjijevaču, ako i ne piješ uvek nekom dobro dođe...)
Bistro prijatelju!
Poslao kojak u 11:42, 20/3/2008 | Link | |
eto vidiš Guli,
da ja tebe nisam tek tako promovisao u pravog pecaroša...)
ovom preciznom podelom si to i potvrdio..,,e sad nemoj zameriti nikada, ako pecaroš "malko" i pretera u proceni.
Ti znaš kakva se borba vodi i sa najmanjom ribicom i kakvo umeće treba da se pronađe, privuče i izvadi kapitalac, ali naravno u fer borbi.
Pa to je doživljaj, koji se teško rečima može opisati...
Sećam se jednog mog drugara strasnog pecaroša, koji je na Zvorničkom jezeru izvadio soma kapitalca sa kojim se nadmudrivao duuugo vremena i onda kad smo seli da nazdravimo, a on reče nešto kao: "eto ljudi izvuko' ga majku mu i vid' kol'ki je...nisam verov'o...i verujte mi eto - ja moju Jelicu (ženu) volim, ali sam nekako radosniji sad, nego na dan svadbe...joj sad kad bi me ona čula ubila me sigurno, ali jbg, ovo mi je najveća riba u životu, valjda bi razumela.."...i gle čuda - većina nas smo mu verovali na reč, jer je to stvrano poseban doživljaj..
znaš Guli, samo retki, mudri ljudi umeju da odrede jedan jednini cilj i da svu svoju pažnju i energiju usmere ka njemu, a onda strpljenjem, pameću i uz malo sreće, ne žaleći truda, nastoje da ga dostignu i obično uspevaju u tome, ali i ako ne - nikada ne žale, jer su vodili fer borbu...
Ne znam nikog ko se takvim ljudima ne divi i ne poštuje ih..
Čini mi se da polako počinjem da slutim i zašto...
Oni odišu nekom posebnom snagom uma i mirnoćom duha, da te prosto opčine time i ne možeš, a da im ne poželiš sreću kao i samome sebi, a voda je voda, uvek nepredvidiva, naročito ako je reka i to još planinska - naša..
Poslao kojak u 12:06, 20/3/2008 | Link | |
Upecala sam dobru i poucnu pricu
sada je vracam njenom piscu.
Pozdrav.
Poslao jelenaartpoezija u 21:38, 20/3/2008 | Link | |
kad krecemo?
Poslao sensi u 13:20, 23/3/2008 | Link | |
eh Jelice draga moja - hvala ti na tome.
Drago mi je narvno ako ti se zbilja dopala priča, mada vidim da je svugde lepo primljena..

Sensi dušo, pa ja sam (kao što se leeepo da videti) već tamo i čekam te ili želiš da dođem po tebe pa da krenem iz ovih stopa da te donesem..))
Poslao kojak u 13:30, 23/3/2008 | Link | |
Dragi kojak,
sta reci ?Dopada mi se ....
Pozdrav,Nadja.
Poslao zutaruza u 19:23, 15/9/2008 | Link | |
Drago mi je draga Nadja da ti se pripovest dopala..
Nisam mogao odoleti da je ne napišem, zapravo rekao bih da se pripovest odavno napisala sama, a ja sam samo imao sreću da budem tu sa olovkom u ruci i da je prepišem...
U medjuvremenu je starina zauzeo svoje mesto u večnosti sa štapom u ruci na svom deliću rajske obale...
pozzz i tebi :o)
Poslao kojak u 09:41, 16/9/2008 | Link | |
Aaaa, tek sad „provalih“ pod kojim si nikom!
Da priznam, to „nadumlje“ mi delovalo nekako .... isuviše pretenciozno .... ono, kao „nadčovek“... kao „nadmeno“....
I odbilo me – ne otvarah postove i komente!
Izvini na asocijacijama! Nekad znaju da odvedu u pogrešanom pravcu

Dakle, što se pisanja postova tiče, nije da ih nema i ovde, samo treba biti snalažljiv i pronaći ih

Komentare znaš, da ne trošim tvoje vreme i prostor!

A, da! Minijature su O.K. Vredi pokušati! Tu se tek vidi „majstorluk“, zar ne?
Poslao janik u 10:02, 17/9/2008 | Link | |
Od kada nisam bila ovde... : )) ) Lepo je obnoviti gradivo : )
Poslao asterion u 11:08, 17/9/2008 | Link | |
:o)))
je l' vidiš kako sam se ja vešto maskirao, draga Janik :o)
Hm..."Nadchovek" nikada nije bio moj omiljeni lik, uz sav rispekt prema tvorcu, pre "Svečovek". Bliži sam mu i lakše ga razumem, a i on mene svakako..
Hvala na lepom mišljenju, znači mi naravno, a ja ne sumanjam u tvoje snalaženje :o))
A minijature..hm?
Rado bih i razmišljam saam i o tome ali za to su potrebni vispreni i "duboki" sagovronici i premanetno praćenje pa će to morati da sačeka kad budem imao više vremena ipak :o)
Poslao kojak u 14:50, 17/9/2008 | Link | |
behu lepa vremena i druženje i razumevanje....
no, nadam se opet će i još bolje biti, a ja sam uvek ZA! :o))
dobrodošla i lep dan ti želim asterion draga.
sve je manje onih koji su spremni da "obnove gradivo", samo dobro vaspitani to još čine :o)
Poslao kojak u 14:59, 17/9/2008 | Link | |
: ))))))))))))
Poslao asterion u 10:56, 18/9/2008 | Link | |
male promene?
da, mozda je to mudro!
sa stilom!
Poslao janik u 12:05, 18/9/2008 | Link | |
-pozzz asterion draga :o))

-mudrost se (kažu) stiče s godinama, a ja ih mislim imam dovoljno za neki komadić, a stil bi morali drugi da cene (tako kažu) i on je svakako stvar ukusa i vaspitanja:o))
pozdrav tebi draga Janik :o)
Poslao kojak u 22:31, 18/9/2008 | Link | |