- Je l' ovo kajsijevača, starino? – upita moj drugar sedog starca koji je lovio ribu nedaleko od nas u jednom zatonu. Videvši nas, starina pozdravi i ponudi flašu, koja mu je ležala kraj noge i nasmeši se..
- Dobro jutro, momci! Hajde nazdravite, osvežite se i da nam bude srećan lov na kapitalce. Jeste-jeste kasijevača, ali moja, ja pekao – dodade uz osmeh..
Žurno krenusmo da raspakujemo pribor i tražimo mesto, jer je već uveliko svanjivalo i polako jedan po jedan počesmo pecati, pričajući uzgred o mestu na koje smo došli, svežem jutru, neobičnom starcu i odličnoj kajsijevači, koja nas je malo zgrejala..
- Stari ti si verovatno odavno ovde, tebe ribe poznaju, a od nas izgleda beže – dobaci moj drugar, vraćajući flašu uz smešak..
- Poznaju, poznaju Bogami još kako dečaci moji - pa tolike godine ja ovde dolazim da ih lovim pa sam ih sve upoznao i većini imena nadenuo, a one lopuže jedne šegače se sa mnom često – raspriča se domaćin, a obrazi mu sve rumeniji, što češće poteže iz one flaše, koja je povremeno išla u krug..
Gledao je neko vreme u vodu, a zatim potegao naglo štap, mašinica zaškripa, on poskoči, a oči mu zasjaše i neobičan osmeh se razli licem..
- Tu je moja Verica, tu je! – uzviknu radostan očigledno i nastavi da lagano mota najlon privlačeći ribu znalački, lagano obali. Malo je ćutao, a onda nastavi – hajd-hajde zlato moje, ne otimaj se toliko, priđi ti meni samo da te pomilujem.. Poželeo sam te ludice jedna i da izvadim tu staru udicu, što je toliko dugo vučeš..
- Treba li pomoć, stari? – upitam ja ostavljajući svoj štap.
- Ne-ne! Samo vi pecajte, ako mi ustreba zvaću ja, ali ja volim ovako da se nas dvoje razgovaramo – odgovori domaćin uz čudan osmeh zadovoljstva na licu.
Izvadio je on onu ribu, onako solidne veličine, ispričao se s njom, nešto joj je čak i šaputao i stvarno izvadio udicu na kojoj je visio komad najlona i osrednji plovak, a onda je poljubio na kraju i pustio u vodu, gledajući nekako čeznutljivo za njom..
-Vidite, ona mi dolazi već šesti put i zna me dobro lopužica jedna, a nije bila odavno – nastavi domaćin svoju priču sada već vidno raspoložen, a oči mu veselo igraju i sjaje čudnim sjajem..
- A ti to nju stvarno poznaješ? – upita moj drugar sada već ozbiljnije iznenađen.
Starac ga pogleda malo prekorno i upita
- To ti meni ne veruješ, dečko? – malo se zamisli, poteže iz svoje flaše i dodade mi je pa nastavi – znaš prijatelju moj, ja lovim ribu skoro šesdeset godina i prošao sam mnogo sveta tražeći najbolje primerke, one što ih zovemo kapitalci, od Kanade do Novog Zelanda. Ne kažem, bilo je velikih primeraka i većih mnogo nego ove ovde, ali ove su ipak nekako baš moje mezimice..To se prosto oseti, prepozna i povuče te to mesto...
Najviše vremena sam proveo ovde i na obali i u čamcu, pa čak sam u mnogo navrata i ronio. Eno tamo – pokaza rukom nizvodno od nas – na onom potezu živi Dragana, najveća riba ovde, zbog koje ponekad zaronim da je vidim samo, a njenu majku Nadu sam godinama pokušavao da ulovim, jer je bila najkrupnija riba i svi bi mi zavideli da sam uspeo. Kako je samo graciozno plivala. Ponosna riba lepotica, a mudra. Nije mi žao godina..
- A jesi li na kraju uspeo? – nestrpljiv je moj drugar.
- E moj dečače, pa ne ide to tako lako kako se vama mladima čini. Znaš, ribe su ti kao ljubav – razneži se starina - neko manje sreće-neko više, a samo nekima "lupi kapitalac" i onda ostanu da pričaju o tome ceo svoj život i ponose se i osećaju posebnim, ali je malo žalosno ako lupi prekasno deco moja, a zna i to da uradi...
Na momenta me je prošla neka jeza od njegove priče i kad sam ga pogledao, dok mi je dodavao flašu sa kajsijevačom, video sam mu neku duboku tugu u očima..
- Eto, odoh ja sad, vreme mi je, a ti momče pokušaj ponekad, tamo kod ona dva drveta i javi mi ako te Dragana bude htela, samo bih te zamolio što nežnije sa njom, bez naglog povlačenja, jer ona ako reši doći će sama ne brini, samo trebaš biti strpljiv i uporan i evo ti ova hranilica - ona voli iz nje da jede..
Pomogao sam mu da skupi pribor, podigao ranac na leđa i dugo sam još gledao za njim, dok je odlazio obalom nesigurnim korakom..
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (23) | Pošalji komentar
