Prestanem da zivim buducnost i proslost. Stopim se sadasnjoscu.
Rasirim ruke. Pustim kukove u promet. Zabacim kosu. Sklopim oci da ne vidim nista i ne cujem nista sem ritma. Zajebi me sa jazz-om i blues-om i svim dobrim muzikama ovog sveta. Ne treba mi to. To je muzika moje izolovanosti. I mog duha. A ja hocu muziku za telo. Jeftinu neku. Sa skupim ritmom. Pored stola. Kafanskog. Drvenog, po mogucstvu, da izdrzi tezinu neisplakanih suza i neostvarenih namera skrivenih pod siskama.
Da mi budu tu njihovi osmesi. Da se vratimo zajedno u vreme kada smo jos verovali da se vetrenjace mogu pobediti. Ma… zajebi me i sa vracanjem… necu da se vracam, necu da putujem kroz vreme.
Hocu samo sto laksi alkohol na usnama, sto guscu grudvu u grlu da ne pustim glasa, sto tezi ritam u nogama, kukovima, ramenima… da osetim sopstveni puls u vazduhu… zivotinjski da ga osecam kozom i krvlju i usnama i jezikom i prstima i…
...da pukne casa i raspe se kao moj zivot na 1001 svetlucav, ostar komadic… sto ce ga u prah pretvoriti marsirajuca stopala onih koji tu noc budu delili sa mnom…
Pa rekoh ti ja , " lokomotiva " se zove ........to je lek za neke stvari definitivno
{ 20:42, 1/4/2009 }
{ Poslao/la yin }
izvodljivo.
ada ciganlija, splav koji ne lici ni na sta.
ima bordo tapete na zidovima od dasaka.plasticne (teget) bastenske stolice za muzicare i poneka sustikla na policama sa picem.
osmesi i najopustenija atmosfera na svetu.
tamo negde u daljini, preko vode, nazire se druga strana.
nevazno je koja, vazno da postoji.
dozvoljeno plakanje i razbijanje.
pravo mesto za .... za sve.
sirok osmeh i zlatan zub....
sutradan ćeš imati mamurluk i zujanje u ušima , bezvoljno ćeš se prisećati svojih postupaka od te noći .... a vetrenjače će i dalje stajati gde jesu ... sad bi mogla da mi kažeš ... marš iz mog sokaka kad ne umeš da maštaš ...
{ 21:03, 1/4/2009 }
{ Poslao/la Lilith }
Neprijatelju... u to ime - ziveli! ))
Hope... muci me, jede me, nagriza, ljusti... sve pomalo... i bes neki... utrnuce - ali me strah da me ne utrne celu...
Orion... )) To je noc za deljenje sa onih sest i njih dve!
Gulanfer... Lokomotiva, ma i nesto manje dolazi u obzir... sevdah ne bira ni mesto ni vreme... samo drustvo!
Yin... tako nesto. Sto se mene tice - i ne mora nuzno da bude dozvoljeno - spremna sam da platim ceh za tu jednu noc... ma kakva i kolika da je. Samo da su Oni pored i da je muzika glasna, najglasnija...
Vaske... znam ja to... al' kako vec rekoh - svaki sam ceh spremna da platim za tu jednu noc. Pa i taj!
{ 22:01, 1/4/2009 }
{ Poslao/la yin }
onaj koji peva sedi za tvojim stolom, ako igras, igra sa tobom, ako se popnes na sto, sa tobom ce.
glasno je, najglasnije i nestvarno dobro.
dusa ti se polomi milion puta za jednu noc.
ali u zoru kada izadjes, osecas se dobro.
kada se nakupi tuge, jedna noc u kafani donosi olaksanje.
Šta sad pametno da ti kažem... nema te utešne reči za bol koji osećaš...tu sam pa makar i ćutale. U međuvremenu polupaj te čaše od kristala i igraj dok ti prsti ne utrnu a duša kao tvoja neće nikada ,ako ni zbog čega ono zbog prkosa.
{ 22:20, 1/4/2009 }
{ Poslao/la Lilith }
Yin... posalji mi koordinate da ne promasim )) Nabrojano zvuci too good to be true - nista manje i nista vise nece biti potrebno!
Hope... kako rekoh... u dobrom drustvu je lakse... pridruzi se tisini kao uvodu u glasnost!
{ 10:12, 2/4/2009 }
{ Poslao/la bamby }
molim da mi se prosledi lokacija poznata yin. placam ceh, ne zalim, samo da lomim.
uz Mito bekrijo, jednom ce od mene stradati neka kafana. Lilith, lomi!
mi smo imali foru da bacamo plasticne flase ali sve su to plagijati.
dusa srchu trazi.
posle moze da svane.
Proljeće je došlo na naša vrata!
Strast je pokretač... (Već otrcana fraza...)
Vrijeme je da kreneš u stvaralačku "akciju"...
Ili neku drugu... Svejedno!
Ćao!
{ 18:40, 2/4/2009 }
{ Poslao/la Lilith }
Bamby... prosledjeno )) Kakva plastika - to je kao... kao... plasticno voce ili zamena za kafu... a lepo si rekla... posle moze I da svane ))
Svemirko... sto se mene tice prolece moze i cocek da mi igra pod prozorom - moje su strasti vrlo netelesne... ako zanemarimo potrebu za ritmom, lomljavom i jednim sveopstim, psihofizickim sevdahom sa onima koji su umeli da "stick through thick and thin" (ne mogu da se setim dovoljno dobrog izraza na srpskom... jbg, postajem najgora od sve dece). Primecujem da vas ima nekoliko koji mi u poslednje vreme direktno ili indirektno savetujete "pojacane fizicke aktivnosti" - ne znam da li da to pripisem projekciji ili utisku koji ostavljam svojim pisanjem...