Valjda se samo bojim da te izgubim. I zelim te samo za sebe.
Sad se sjecam onih nasih ''zatezanja'' kad se par dana ne vidimo...

Sve se to izgubi kada...

Znam da Volim te!

http://www.youtube.com/watch?v=-rC6mAl1DMI

Voljela bih samo da mi napišeš jesi li dobro jutros. Ovdje, ili... bilo gdje. Hiljadu puta ću preći sva mjesta kojih se sjetim.

http://www.youtube.com/watch?v=Nufu8BJl9xk&feature=related

Ne znam, nekako je skoro oduvijek bilo da šta god pokušam da kažem kad nisi oke, još više pokvarim. Ili ja samo to pamtim, uglavnom. Bilo kako bilo, to mi je ostalo u sjećanju, a opet ne mogu nekako da sjedim mirno. Kad nemam mira. Kad ne mogu da pustim. Kad želim da ti pomognem.

A uostalom i znam da ćeš doći ovjde, potražiti moje riječi, pogledati jesam li se sjetila.

Ti jesi - moj jedini, sve moje prvo i moje sve. Ne znam zašto ne bi bio? I ne znam zašto misliš da nije tako.

Ja sam odabrala tebe da budeš onaj moj - neko poseban, kažem uvijek - moja bolja polovina. I tvoj način svega kako radiš. I takvog kakav si u cijelosti. I sve prihvatam, i sve volim. Rekla sam ti sinoć da svako od nas mora da ima nešto od čega će nekog drugog glava da zaboli. Jednostavno, tako je, i ne može drugačije nikako. Aman! I ti treba da prihvatiš i te strane sebe. Nije to tako strašno. Ljudi smo ipak.

Unatoč tome što jesi sve ono što si sinoć nabrojao, ja ne mogu da zaustavim život. Tako on šljaka. I tako i tako nisam nešto socijalna i već odavno sam to još više smanjila i ispod onog kako bih nekad htjela. I sam znaš. I izlaske, a i uopšte, druženje sa bilo kim, osim u krugu već utvrđenih pojedinaca. I pogotovo, više od svega, odbijam komunikaciju sa muškim polom, nikakva prijateljstva osim onih starih neću da sklapam. Jedino što više mogu da pričam sa nekim to su Miko i Ado, jer znam da si se na njih već malo navikao. I nema veze, nije to nikakvo kukanje. Naravno da stoji ono da se treba nečega odreći, da bi nešto dobio. Razumijem to. I u mom slučaju i ne može bolje, čega god da se odreknem, ako znam da to znači povećanje one naše strane klackalce, dobro je. I ne bunim se. Zato te uvijek i pitam do kad mogu ostati vani i gdje mogu da idem, a gdje ne. Ne želim da radim nešto što će da ti smeta. Zbog toga želim da mi svaki put kažeš odobravaš li to, ili ne. I nema šanse da bih se naljutila. Šta god da je u pitanju, nije mi od životnog značaja. Istina, nekad mi treba duže vremena da shvatim zašto nisam mogla… Pa i ako ni nakon nekog vremena ne shvatim, opet je dobro, jer sam to učinila da bi se ti osjećao bolje. Pa neka. Pretrpim i prođe.

Uspori. Kada počneš da se osjećaš loše. Stisni kočnicu! Nemoj dopustiti da te nešto nadjača. Bar ti imaš takmičarskog duha u sebi, kako onda često pustiš da ti se sve karte sruše? I samo ostaneš tu na mjestu, gledajući u njih takve i pitajući se milion pitanja.

Sjeti se, šta smo otkrili davno i uvijek jedno drugom govorili – prisjeti se naših lijepih dana!

Očisti um. Sve mi možeš reći, nemoj da štediš i guraš pod tepih. Razumijem. Kako da mi kažeš nešto što bi moglo da mi na neki način naškodi? A to je jednostavno olakšanje duše, ne znači. Koješta! To nije dobro ZA NAS. Vjerujem ti i znam da želiš da budem sretna i da me nikad ničim ne povrijediš. Upravo zbog toga što to znam, što si mi milion puta rekao i milijardu puta dokazao, možeš da mi kažeš. Kad kažeš, sve šta se desi tog trenutka je prolazna stvar. I ako me rastužiš sa svojim razmišljanjem, nije bitno. Prolazno je to, vjeruj mi. Dok imamo jedno drugo, svaka bol je prolazna bol.

Pa nije ljubav jednostavna! Treba truda, traži ga na svakom koraku. I svega; smjeha, suza, krvi, znoja i mnogočega još. Da je lako, uokolo bi skakutali ljudi koji su sretni i sretno zaljubljeni. Onaj ko nije spreman da ide na sve ili ništa, brzo se umara, na ljubav može odma da zaboravi. Nije ona neko ko je zadovoljan sa mrvicama i napola urađenim stvarima. Vidiš da je ženskog roda! Podmuklo je to... Treba da se bori! Nekad zajedno, a nekad se veći dio tereta prebaci na onog drugog. I izuzetno je bitno da taj drugi ne hoda dugo sam sa tim na leđima. Svakome je kad-kad potreban odmor. A kad se voli, ovaj drugi to razumije i ne prigovara što mora da vuče to na sebi.

Tu sam za tebe i volim te.

I opet;

http://www.youtube.com/watch?v=pY9b6jgbNyc

Smile! Budi dobro! :)

Molim te.

Ej, kako si ti? :D

Ne znam šta ću od sebe, pa sam tebe našla da zaje... zezam. Najmilije mi je. :D

A volim te. :D

Sad zaboravi sve ovo.

Ustvari...

...

Take me now baby here as I am
Pull me close, try and understand
Desire is hunger is the fire I breathe
Love is a banquet on which we feed

Come on now try and understand
The way I feel when I'm in your hands
Take my hand come undercover
They can't hurt you now,
Can't hurt you now, can't hurt you now
Because the night belongs to lovers
Because the night belongs to lust
Because the night belongs to lovers
Because the night belongs to us

Have I doubt when I'm alone
Love is a ring, the telephone
Love is an angel disguised as lust
Here in our bed until the morning comes
Come on now try and understand
The way I feel under your command
Take my hand as the sun descends
They can't touch you now,
Can't touch you now, can't touch you now
Because the night belongs to lovers ...

 Monumentalni moj Boriša. :D

I na sve ovo... trebam još da učim. Ushodala sam se po kući, ne znam kako da počnem sa učenjem, kad je i sad već kritično.  Vidiš da sam se totalno pogubila, pišem već treći post, od muke. Ako ujak ne ustane, ili mama ne zauzme, možda i četvrti bude. Sad ću u svemu da pretjerujem, moram negdje da se... šta god već. :D

Sinoć si bio jako bezobrazan! :D

I ovako je teško ne misliti na to, a ti još dolijevaš ulje na vatru. Mislim stvaaaaarno. Kranje... Mh!

:D

Upravo ovako! ====> http://www.youtube.com/watch?v=WmqvJ9jXxsc

Aaaaaaaaaah!

Ne želim da ovo sad izgleda kao da... Ne znam kao šta. Nemam pojma. Ne znam više ni šta pišem. :D Nije to ni bitno. Jednostavno, kad se sjetim kako je dobro bilo i kako je moglo samo svaki put da bude bolje od prethodnog... Izludim, naprosto. Istog trena nešto se sa mnom dogodi i zaista mi bude vrućo. I... milion stvari se desi. Šta mogu? :D

Ti si taj koji mi je pomogao da naučim kako da nađem šareno, tamo gdje je sve crno.

Aman! Sunce me uvijek 'sjeti...

Da djelomično znam zašto sam se tako brzo zaljubila u tebe. Prvo je krenulo od tvog smijeha, najneobičnije boje očiju koju nikad nisam nigdje prije vidjela, kose, ruku, prstiju, nemarnosti da se dotjeravaš i budeš ''glavni''... uglavnom, sve na tebi mi se svidjelo. A kako smo počeli da se družimo, to se proširilo na zvuk tvog smijeha, topline i nježnosti koju si mi pružao i bez da si me dodirnuo, na tvoju duhovitost, iskrenost, požrtvovanost.

I to... to je samo mali djelić.

I samo malo razmišljam o tome sada.

I malo mi nedotaješ.

Dan je lijep. Tek poneki oblačak. Ah, znaš već; proljeće i ja. Ali... 

Neki dani, neke stvari.

Koješta.

Glavo blesava.

Nije crno, šareno je.

Mora da bude.

I kad nije.

Život je to.

''Vraćaju se dani, mirišu trešnje kada siđem niz Kovače. Pitat' ću te jednom, šta ti ovde pjesme znače.''

''Sometimes, the smallest things take up the most room in your heart.''

- Winnie The Pooh.

Veselim se našem danu sutra! :)

Ne mogu puno da pišem, znaš već i sam. A eto, bar nešto da ostavim, jer znam da će ti biti drago.

Volim te.

Napokon! Danas me milion stvari spriječilo u pisanju ovog. Čitav dan se pokušavam ugurati da sjednem ovdje, al' a-a. A i sad... 23:00h je, ti ćeš doći, pa neću da počinjem. Nije ništa posebno, samo sam htjela dan da ti prepričam.

Znaš kako se kaže, bitna je namjena! Pa, samo da znaš. :D

Hehe ... ;P

Vrijeme je i danas super. Osjećam se zaljubljeno! :D Onako, bude mi se na suncu, sjedi mi se na travi, želim i vjetar u kosi. mir. I čisto bih se budalesala tu i tamo. Najljepši je jednostavan proljećni dan. Al' ja bih sve to sa tobom. Samoj ili sa Šejlom mi se ne ide ''kući''. Niš' odoh sjesti i maštati o tome kako bi nam bilo da smo zajedno. I to je nešto. :)

Danas nas je 6-7. došlo u školu, sjedili smo na jednom času i otišli kući. Dobro, ja sam morala sa Dajanom da šetam, jer su njeni išli na selo, a ona da je tako rano došla, morala bi i ona, a nije joj se išlo. Pa smo oko sat vremena bile vani, ako ne i više.

Nećemo ići u Prijedor. Napisala sam ti i na Skajpu, ali ne znam hoćeš li vidjeti, ili hoće li se ti tvoji sjetiti da ti prenesu. Nećemo, jer Šejlu tata neće da pusti. Al' nema veze. Izaću sa njom ovdje večeras. Ne planiram ostajati do 00h, vidjeću hoću li i do 23h izdržati. Umorna sam mnogo, a ne mogu da spavam sada. Pa, čisto odoh i da Šejlu raspoložim, jer joj je raspoloženje zbog toga sigurno opalo.

Večeras će 29i. Ne mogu da vjerujem, zar je već već ovdje. Napisala bih ti štogod lijepo za 29i, ali nemam ideju. Osječam se euforično-zbunjeno.

Volim te.

Ova pjesma mi se sviđa! :)

http://www.youtube.com/watch?v=s0gJPPDa1ro&feature=plcp

Trazim te mislima u nebu naseg proljeca...
          U miru noci i pronadjem...

Ujedno da ti posaljem i pjesmu o kojoj sam ti pricao

http://www.youtube.com/watch?v=o-aOKSP0YRo&feature=related

                                                           Zelim ti laku noc i prijatan dan!