Sve je bilo onako kako je trebalo da bude, da bi nam sada bilo ovako kako jeste.

Ja kod nas baš ništa ne bih mijenjala.

Proćiće ovo vrijeme. I onaj trenutak kada se budemo zagrlili, svo ovo vrijeme, sve mjesece skoro prazne, će da izbriše. I sa ničim nikad nismo pogriješili, nemamo niti jednu stvar koju možemo nazvati greškom u našoj vezi, jer kod nas greške ne postoje, ostaje nam samo ono što smo naučili. To se pamti kao naučeno, nikako kao nešto što nikako nije trebalo da se desi. Sjećam se... Bilo je tu malih i malo većih stvari. A mi smo morali imati i najsitnije stvari, jer ih nikada sa nikim nismo prošli. I nismo znali za to nikada, do nas. A ponekad se prosto to mora proći. Mora onda kada je vrijedno. Da poznamo i onu najmanju stvarčicu koja može da promijeni raspoložeje onom drugom. Vidiš, to služi tome da se još bolje upoznamo.

Hug.