Kako si ti fino, pažljivo dijete... :)

Uvijek nađeš vremena za mene. :)

Ja sam ustala skoro u 13:30h danas. Probudila se sa laganom upalom mišića, pa ne znam hoću li večeras ići trčati. Pa sam učila do sad. Skoro 3h sam ono čitala i slušala. Umorilo me to malo, pa sam odlučila neku malo dužu pauzu napraviti, pa da završim tu 7u lekciju. Mislim, završila sam je ja. Ali pokušaću da upamtim još riječi. Znam ih dok čitam, mogu da skontam skoro sve. Ali kad bi ih pojedinačno pokušavala skontati, teško bi to išlo. Kontala sam i da osmu počnem. Al' neka, neću. Bilo bi to previše riječi za danas. Ionako nisam sve iz prošlih lekcija sažvakala kako treba, još ove iz sedme lekcije... A u osmoj sam vidjela da ima neke odjeće. A to su mi sve nepoznate riječi, vjerovatno.

Ako ne budem mogla ići trčati... Iću nekud, sama ili sa mamom. Ili uz Repovac, ili kejom. Marija se rekla javiti danas, pa nije još niš'.

Konzum sam zvala. Oba broja koja mi je Šejla dala, ali se samo sekretarica uključuje.

Čitav dan sam lagano pospana. Kontala sam spavati, ali ne mogu leći ovako. Jela sam krompir danas, nisam previše, ali nisam niti malo. Pa još osjećam da se stomo pati. A i vrućo je strašno.

Ali, to nije bitno uopšte.

Ja se sad osjećam fino... skoro kao kad me maziš. :)

Jer si me na neki način pomazio sa onim riječima, koliko god blesavo zvučao... :D

Večeras se čujemo! Hug. :)