Sanjala sam!

Ne mogu sada više svega toga da se sjetim... Ali, uglavnom, sanjala sam da si ti došao, ili smo mi došli... Ovdje. I kao, naše vjenčanje ćemo opet praviti. Ali, ne da idemo kod matičara opet i to, već ćemo ovaj put imati onih 20ak bitnijih ljudi. I maj je, ugodno toplo, fino vrijeme...

Drugo što sam sanjala... A šta drugo, nego da se igramo! :D

I... ne mogu i ponovo da razmišljam o tome, bilo bi mi previše. Zaista. Samo ti mogu reći da... da su mi tvoje ruke i poljupci neopisivo i neizmjerno prijali. I da si, pored ostalog, probudio određenu dozu straha. Ipak je prošlo dosta vremena i sva sam postala nekako osjetljiva na dodire. Osjetim i vazduh koji mi udara u ruku, od komarca koji mi se približuje mašući svojim malim krilima. Ne znam. Kao da ova koža ne želi da me čuva više. Kao da je postala bolesna , otkako je ti više ne dodiruješ.

I još;

Sanjala sam prvi dan kad sam došla tu. Sanjala sam da ti sjedim u krilu, a ti sjediš na kauču, naslonjen i sa smješkom me gledaš. A ja se osjećam kao da se ponovo zaljubljujem u tebe, opet su se probudili oni osjećaji sa našeg početka, samo što sam sad bila slobodnija, pa sam ti mogla prići i sjesti  onako u krilo, što tad nisam mogla. I govorila ti baš o tome. Kako je to nekako poznati stari osjećaj, ali još bolji nego tad, jer mogu da radim sve ono što sam tad samo željela.

Otišla sam se tuširati, a ti svakako trzni, da znam koliko trebam da požurim. Znaš da panem u sevdah svaki put kad se kupam. Ne znam šta je to sa mnom i vodom. :D