Uglavnom. Ne razumijem zašto je čitav svemir toliko nelogičan i zao. I čemu to spletkarenje, kao da je neka žena gore glavna. I kao da joj je jedina zanimacija - petljanje konaca nama.

I ne znam. Rekla sam, čemu sitnice? Ali da nema njih, bi li onda bile zamijenjene krupnim stvarima? Sigurno da bi. Ili vjerovatno. Ja ne želim krupne loše stvari. Ali, ne želim ni sitnice. Ne želim takve stvari, jer nemaju smisla. Ne razumijem zašto život jednostavno ne može biti samo lijep, i svaki dan da bude proljeće.

Iz knjigovodstva sam pala, znaš to. No, pustio je Draganu i Harisa. Otišla sam do razrednika da ga pitam šta se desilo, jesmo li to svi prošli? I rekao mi je; ''Svi osim tebe'', i nastavio da hoda. Jedva da se zadržao i dok sam ga to pitala. Ma i nije se zadržao, samo je dvije sekunde ostao na toj jednoj nozi, pa mi se učinilo kao da je stao. Ne znam zbog čega čovjek ne može ni da stane sa mnom. Zbog čega ne može da me pogleda? Niti jednom više od jednog pitanja nije htjeo da čuje. Razgovor da i ne spominjem. Šta sam kog đavla njemu uradila? Ni to ne razumijem... Nije da mi je stalo. Nema veze. Ma ni ne zamjeram mu. Nema veze kažem. Samo sam izgubljena. Nije mi on bitan, uopšte nije, a ljudi koji mi nisu bitni ne mogu da me iznerviraju. Ili bilo kako da dopru do mene sa bilo kakvim svojim mimikama i gestovima, i svime. Jednostavno, to sam prošla. Ili prerasla. Ili sam jednostavno navikla na to, jer se previše puta desilo. Kako god, to je moj plus. Jedna dobra strana i neka je.

Još jedna stvar. Sad koji dan ćemo mama i ja ići negdje ostaviti Lili i mačiće. Još su mali, ali ne možemo više sa njima. Pored onoga što svu kuću ukakiše i ispiškiše, Lili im svako jutro donosi zmiju. I bude u kuhinji. Ne smijemo ni da spomenemo ujaku. A Lili ćemo da ostavimo sa njima, jer će ionako morati da ide nekud. Kad odem/dođem. Mama će ići kod tetke i pokušaće tamo da radi, da pomogne tetki. Preuzeće gostionu-dvije i neku kuću što tetka čisti, da joj pomogne. A nema šanse da bi se ujak brinuo o Lili. Te još jedan razlog je što je uvijek problem jer mora hranu da joj kupuje. Kad je luda mačka. Neće da jede ništa 3-4. dana, ako nema one hrane iz konzerve. Duže od 4. dana nismo smjeli da je pustimo, niti da je gledamo tako kako ne jede. I dobro, šta možemo? Ionako se nisam htjela vezati za bilo koju iduću životinju koja dođe u kuću. Jednostavno, ne mogu više. Umorila sam se. Ali dobro, znaš mene. Nekako sam se uspjela i za nju vezati, ali malo sasvim. Nasprem onog kako je to obično bivalo, za ovo mogu reći i da se uopšte nimalo nisam vezala. I da mi je totalno svejedno i nebitno. Al' ne mogu baš tako.

Mislila sam danas da se potrudim oko maturskog, da mogu da odnesem sutra u školu. Ali nisam stigla. A kasnije sam samo htjela da sjednem i gledam Grey’s anatomy. Da se odmorim. Ali i to me je umorilo, napravili su glupi mjuzikl od epizode. Pa mi je bila dosadna. Eto, vjerovao ili ne, umorila me epizoda. Odgledala sam je samo da bi mama mogla duže da se igra. Inače ne bi. A bilo je naporno i za oči. Kad mi se slika svakih par minuta mutila, pa me i glava sada još više boli, nego inače.

I djed je opet pijan, naravno. Čitavu noć će da pada i čitavu noć će se ujak penjati i silaziti da galami na njega i... to.

Nekako sam umorna. Ali samo ne znam jesam li više psihički, ili fizički. Koža mi je totalno suha. Sva se ljušti. Laktovi su mi bijeli, mnogo se gole i boli me kad se oblačim i skidam. Oči me peku. Usne su mi ispucale, pogotovo krajevi su otišli, bojim se svakog idućeg zijevanja, jer kad zijevam imam osjećaj da se svaki put koža više rascijepi. Jedva tanjir sa jednom rukom držim. Voljela  bih da mogu samo spavati, ali ni to nisam u stanju. Ili bar više da spavam. Želim napokon da spavam, mirno.

Ne mogu više ni da se brinem, valjda mi zato nije ni stalo do knjigovodstva, niti ičega. Drago mi je što je škola završila i radije bih bila čoban, nego da dalje trošim vrijeme koje cijenim, na to.

Imam tup pogled, žedna sam i jedva pričam.

Eto...

''I'm so tired I can't sleep. Sit and drink pennyroyal tea...''

Kad sam ti se izjadala sada, nešto za tebe;

If I lay here
If I just lay here
would you lie with me and just forget the world?

I don't quite know
How to say
How I feel

Those three words
Are said too much
They're not enough

Snow patrol ''Chasing cars''

Ne mogu da nađem odgovarajuću sliku.