Pa... trudim se.

  Nekad previše razimšljam i previše analiziram gluposti. Zašto? Pojma nemam. Valjda volim biti znahorka. I tebam sve da znam. Ako ne saznam sve, ostaće ta rupica negdje. A to nije dobro. Nikako. I nekada kada tražim od tebe da mi sve kažeš, a dobijem muk. Dobijem riječ ''prestani''. I ostane nikad nezakrpljena rupica.

  Nekad se raspadam. A ti... opet me želiš. Čak i takvu.

  Valjda nikad više neće to da se ponovi. Valjda si napokon shvatio.

''Noćas su anđeli sklopili krila,
okrenuli glavu na drugu stranu.''

Ali sada...

  Živim. Dišem. Voljena sam. Volim. Vraćam ti se.

I proljeće za mene može da počne tek sada. Sedam dana kasnije.

OVDJE JE IZBRISANO PAR REČENICA. BILE SU TO REČENICE KUKANJA. NIJE IM MJESTO OVDJE. NIJE IM MJESTO U SJEĆANJU, BILO ČIJEM.

Post izmjenjen: 09.03.2012.