U danima praznog mira jeseni,

sve manje rijeci dobijaju potrban dah.

Sunce se pozdravlja oprostajnom snagom

do novog dalekog susreta,

dok vjetar ostri krila slobode.

Pokriva svaki korak

spokojan miris onih

koji zatvaraju jos jedan krug

i odvajaju se od stabla

praznih krosnji

uzivajuci u trenucima

neplaniranog pada.

U danima praznog mira

jeseni cekam tebe.

Puno ti hvala za ovo, ne znaš koliko sam sretna zbog toga što si mi poklonio :D.