Ljepo veče. Meni je bilo super ono kad smo šetali... i naišli na previše prljavo auto, a ti si rekao: ''Gdje ovaj bio?'' i obrisao prstom prašinu. A auto puno ljudi, natrpali se unutra k'o sardine. Da bude još bolje, čiko što ga je vozio imao je otvoren prozor, čuo je sve i pogledao te odozdo . Onda smo sjeli dole kraj Une, gdje smo i prošli put bili... i imao si nešto puno energije u sebi :D. Čak si se popeo uz kej i trčao duplo dužim putem od onog kojeg si mogao iskoristiti da se vratiš meni :D. Zvao si me ''mama'' dok si mi sjedio u krilu... Došli kući, malo te je zub zezao. Ustali, jeli pudurt (PUDing-jogURT), predložila ti da ti posudim čandrkalo, ponuda prihvaćena :D, izašli, otišli u Konzum i kupili smo puzleeeee :D :D :D . Ajme, 500 komada, a šta je... oko 8KM, 7 i nešto sitno... Mislim da je stvarno povoljno bilo i drago mi je da smo uzeli :D. Hug. Hug. Hug. Eto... kratak sadržaj noći i jutra .

Volim te... eeeeee :D! 

Nadam se da smo mi puzla koja se nikad neće složiti. Uvijek ćemo slagati djeliće, ali je nikad nećemo završiti. Jer znaš ono kako je super dok slažeš - aha... ovo tamo, ovo ovamo... pa se veseliš djelu koji si složio, pa malo zapne, ali tražiš kako da odapneš, pa se čudiš koliko si ih složio već... A kad završiš, možda stoji tu neko vrijeme i onda sve raskomadaš i ostaviš tamo nedje... Eto, zbog toga ne želim da mi našu puzlu ikad završimo, samo da je vječno širimo uzduž i poprijeko :D.