TAMBURA

24.1.2009

Bozo Potocnik

• 15 godina "Lada", suradnja i danas
• 25 godina folklora na zagrebačkoj televiziji
• 30 godina "Ladarica"
• 60 godina muziciranja, dirigiranja, skladanja, pedagoškog i promicateljskog
  djelovanja u Hrvatskoj i iseljeništvu, traje i danas
• 20 godina OKUD "Trešnjevka", traje i danas
• 800 obradbi narodnih popijevaka
• 160 originalnih skladbi
• Član je Hrvatskog društva skladatelja.
• Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za autorski i organizacijski rad na promicanju hrvatske narodne kulture a predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom hrvatskog pletera i Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića

Glazbenik, dirigent, skladatelj, pedagog, producent i promicatelj hrvatske pučke glazbene tradicije prof. Božo Potočnik (Zagreb, 1932.) u prvi je dodir s glazbom došao u ranom djetinjstvu, a prva znanja stječe samouk te kasnije, potkraj II svjetskog rata u amaterskim tamburaškim i folklornim društvima. Iza rata pristupa tek osnovanom mandolinističkom orkestru u željezničarskom društvu "Vinko Jeđut". Zahvaljujući virtuoznom muziciranju na mandolini zarana postaje članom omladinskog društva "Joža Vlahović" u kojemu svira i tambure, a u željezničarskoj koloniji u Maksimiru, još kao gimnazijalac, osniva dječji mandolinistički orkestar i zbor. Na mandolini svira sve što je mogao čuti na radiju - od jazza do izletničkih pjesama, ali zbog nedovoljne mogućnosti za afirmaciju toga instrumenta napokon u ruke uzima tamburu. Bisernica - to glazbalo prodorna zvuka odvodi ga u prostor narodne tradicijske glazbe i napokon u profesionalizam.

Bavljenje folklorom započeo je u OKUD "Joža Vlahović", upisao je i završio studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i uključio se u rad profesionalnog folklornog ansambla "Lada", prosviravši i brojna druga narodna glazbala. U "Ladu" je preuzeo vođenje orkestra, a kasnije i zbora te pokreće ženski pjevački sekstet, a s bratom Zlatkom i nonet što ga je nazvao "Ladarice". S njima je dugi niz godina širio fond narodnih popijevaka u javnoj upotrebi, osobito na radiju. Za "Ladarice", brojne druge ansamble, soliste, kao i za suprugu Anđelu, obrađuje zaboravljene narodne popijevke i piše izvorne skladbe, često nastupa na radiju, televiziji i festivalima, snima za diskografska izdanja i film.

Godine 1966. u Televiziji Zagreb osniva Redakciju narodne glazbe i običaja i dugoročno koncipira njezin rad. Okupivši veliki broj suradnika iz cijele Hrvatske, u 25 godina njezina rada ostvario je približno 5000 emitiranja hrvatskog folklora i drugih sadržaja narodne kulture na svim televizijskim postajama bivše Jugoslavije te u razmjenama s inozemstvom. U uredništvu s Božom Potočnikom na čelu realizirane su brojne terenske i studijske emisije i serije ("Večer za tamburu", "Male priče", "Raspuća", "Susret na žici", itd.) koje su umnogome promijenile shvaćanje vrijednosti i značenja narodne glazbe, ali i njezine primjene u suvremenom životu. S "Ladom" i "Ladaricama", a i u suradnji s Redakcijom narodne glazbe Radio Zagreba podigao je branu poplavi komercijalne "novokomponirane", tzv. narodne glazbe.

Tijekom nekoliko godina toga razdoblja kao gost-dirigent vodio je Tamburaški orkestar Radio Zagreba i s njim snimio veliki broj novih obradbi narodnih pjesama, čime je značajno proširio i obnovio fundus radijskih snimki. Godine 1974. započinje intenzivan rad u hrvatskoj dijaspori. Dvadesetak godina traje suradnja s ansamblom Duquesne University Tamburitzans u Pittsburghu, devet je puta putovao u Australiju (Sydney, Melbourne, Perth, Wooloongong, Geelong i Adelaide) gdje je pokrenuo nekoliko tamburaških orkestara hrvatske djece, kraće je vrijeme djelovao u Pomurju (Mađarska), Kanadi (Toronto), a više je desetljeća prisutan među Gradišćanskim Hrvatima u Austriji čije ga je glazbeno nasljeđe uvijek zanimalo. Osjećajem iskusnog istraživača pronalazio je zajedničke korijene, ali i novije glazbene tvorbe te naše etničke zajednice.

Godine 1985. preuzima umjetničko vođenje Glazbenog ansambla "Trešnjevka" u Zagrebu u kojem nastoji proširiti izražajne mogućnosti tambure.

Opće glazbeno pa i skladateljsko zanimanje za različite glazbene vrste i žanrove dovodi ga do prepoznatljiva vlastitog puta i načina u kreiranju sadržaja u kojima su sačuvane i autorski oplemenjene esencijalne vrijednosti tradicijske narodne glazbe. Obradio je više od 800 napjeva iz starijeg i novijeg folklornog nasljeđa te popularne i zabavne glazbe, a napisao je i oko 150 originalnih skladbi (pretežno za tambure), podosta folklorno-koreografske te filmske i kazališne glazbe.

Božo Potočnik je svojim radom u cjelini izuzetno utjecao na vrednovanje narodne glazbe u hrvatskoj kulturi i njezinu primjenu u drugim glazbenim vrstama i žanrovima te na popularnost tambure u domovini i u svijetu. *