TAMBURA

16.1.2009

Janika Balaz

O KRALJU                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Janika  Balaž rođen je 1925. godine u Lukinom Selu, kao Janika Rac (na mađarskom podrugljiv izraz za Srbina, zbog čega je i uzeo majčino prezime Balaž).
Odrastao je u Bečeju, gdje je već sa 10 godina počeo svirati u gostionici: "Društvo malih bogataša". Prvobitno je svirao violinu, ali kad je shvatio da nikad ne može biti najbolji violinist, počeo je svirati tamburu.
Sedam godina je svirao sa grupom "Braća kozaci" na području Subotice i Horgoša. Od 1948. godine radio je u tadašnjem Radio Titogradu. Boravak u glavnom gradu Crne Gore iskoristio je kako bi potpuno ispekao zanat.

"Maćika Petrović bio je tada naš najbolji primaš i vežbao je svaki bogovetni dan. Bio je malo pakostan čovek i nije voleo drugima da pokazuje svoje znanje. Titograd je tada bio u izgradnji te je pokraj vrata njegove kuće nedostajala jedna cigla. Ustajao sam rano ujutro, oko četiri, i kroz rupu ne samo slušao već i gledao kako Maćika svira", pričao je Janika 1985. za zagrebački "Start".

Od 1951. kada je osnovan pa do kraja svog radnog vijeka bio je u Radio Novom Sadu, danju, a noću po kavanama. Najčešće na Petrovaradinskoj tvrđavi, čiji je postao zaštitni znak ali i na Akropolju, širom Evrope, po Americi, Africi, Australiji. Nastupao je 36 puta u pariškoj "Olimpiji". Ono što ga je izdvojilo od toliko drugih tamburaša, prema riječima Jovana Adamova, je to što je on suho napisane note oživljavao. "Uvek je bio, džezerskim rječnikom rečeno, bend lider. Ujednačavanje zvuka unutar orkestra je nešto jedinstveno, što smo mogli da čujemo samo kod čika Janike. Ipak, njegove solo deonice su nešto bravurozno, one imaju emociju koju je nemoguće objasniti. Među hiljadama tamburica uvek je lako bilo prepoznati tamburicu Janike Balaža".

Na svojoj tamburi primu (bisernici) uspio je postići profinjeni ton koji se približavao boji violine. Sa lakoćom je izvodio bravurozne improvizacije pronalazeći uvek nove mogućnosti svog prima. U muziciranju na tamburi ostao je do danas neponovljiv i neprevaziđen. Sa svojim malim tamburaškim sastavom (osam članova) nastupao je na koncertima po cijeloj Vojvodini, kao i širom Evrope i Amerike. Učestvovao je u više dokumentarnih i igranih filmova. Posvećene su mu pjesme "Osam tamburaša s Petrovaradina" i "Primaši", a jedini je tamburaš kome je podignut spomenik (rad Lasla Silađija) koji ukrašava jedan od najljepših trgova u Novom Sadu.


Tamburaški orkestar Janike Balaža na Petrovaradinskoj tvrđavi (1972.) S lijeva na desno, u prvom redu: Cveta Sladić - Čiča: A basprim, Janika Balaž: prim, Joška Kovač: A basprim; u drugom redu: Ivan Nikolić: E basprim, Momčilo Nikolić: čelo, Zvonko Bogdan, Stevan Kormanjoš - Pišta: kontra, Ivan Dimić: E basprim i Steva Nikolić - bas
"Osam tamburaša s Petrovaradina.."
Na Petrovaradinskoj tvrđavi, s lijeva na desno: Zvonko Bogdan, Ivan Nikolić: E basprim, Stevan Kormanjoš - Pišta: kontra, Janika Balaž: prim, Cveta Sladić - Čiča: A basprim, Steva Nikolić: bas, Ivan Dimić: E basprim, Momčilo Nikolić: čelo, Joška Kovač: A basprim

Prim bez kojeg je Janiku Balaža nemoguće zamisliti, s njim je još od 1949. Platio ga je 7000 dinara, onda kada je direktorska plaća bila 1500 dinara. Na njemu je nekada svirao čuveni Maćika iz Subotice. Kada je umirao, rekao je ženi: "Prvo ga ponudi Janiki, pa onda ako on neće, daj ga bilo kome". Mnogi kasnije su za to nema-šta-vidjeti od instrumenta nudili i nekoliko tisuća dolara.
"Ne bih ga dao ni za šta!" govorio je Janika, "Kada umrem neka rade sa njim šta hoće." Nakon Janikine smrti prim je kupio pokojni Hrvoje Majić za 8000 DEM, a nakon njega navodno za isto toliko novaca kupio ga je Denis Špegelj
iz NHT-a.

"Prim je samo instrumenat. Zvuk nosi čovek u sebi, u prstima..." govorio je Janika.

Imao je mnogo ponuda iz Amerike, iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza, iz nekih evropskih zemalja da se preseli tamo i uči mlade sviranju ovog instrumenta, ali ni po koju cijenu nije želio napustiti Novi Sad. Tu je i umro 1988. godine.


21:33, 16.1.2009 0komentara Link

Pošalji komentar

{ Last Page } { Page 14 of 15 } { Next Page }

O meni

Home
Moj Profil
Arhiva
Prijatelji
Foto Album

«  July 2026  »
MonTueWedThuFriSatSun
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031 

Linkovi

Tamburasi
Besplatna muzika
Mobilni telefoni
Video

Kategorije


Zadnje napisano

Bozo Potocnik
Deronje 2008
Za kafanu Spartak svi su znali
Suboticki tamburasi
Mile Nikolic
Moma najmladji clan 8 Tamburasa Janike Balaza
Ansambl ,,Zorule"
Bice skoro propast sveta
Detaljno o svakom instrumentu
Slike(bice ih jos)>...
Sava Vukosavljev
Zvonko Bogdan
Cveta Sladic Cica
Janika Balaz
Ukratko o tamburi

Prijatelji

mrwica93
daca