9.2.2010
Hajde, reci mi, da li ti je kosa još uvek onako kovrdžava i crna, prošarana sedim vlasima.... Kaži mi... setiš li me se ponekad...
Volela sam da gledam, tvoj profil, u mraku obasjan mesečinom, te tvoje sitne bore oko očiju, smejalice... Tvoj dodir, hladno-topao dok klizi po meni... Sve sam volela... I tvoje sarkazme i tvoje pošalice, na svoj račun, a upućene meni. I njih sam volela.... Nedostaješ mi anđelu-đavole moj...
 I sada, dok po zna koji put, u svojoj glavi, istu sliku gledam, osećam te u sebi. Da, tu si, voliš me kao i nekada što jesi. Laž- istina, od tebe svejedno, isto je....
 Opet si tu..
 U mojim mislima raste želja za tobom....
Biram brojeve, da te pozovem....
 Grč u dubini stomaka... Bol u dubini duše, urla bezglasno, stani! Prsti ne slušaju, lagano po tipkama lebde, napokon slobodni.
 Ali, telefonska sekretarica, oslobađa straha vapaj tela.... obaveštava: "Pozovite kasnije, korisnik trenutno nije dostupan"...
Iz usta se otima ludački smeh...
 
 
 
 
Objavio scarlet u 21:47 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Komentari:
Eh... draga moja, draga moja...
Poslao Anoniman u 19:01, 12.2.2010 | Link | |
@anonimni: eh to je život
Poslao Scarlet u 19:07, 12.2.2010 | Link | |