5.6.2010
Sirene su mitska bića. Bića o kojima sve curice maštaju i poistovećuju se sa njima. I ja sam svojevremeno imala kont u glavi kako bi bilo lepo biti sirena, ploviti morima, zavoditi i voditi sa sobom u dubine neoprezne mornare.  Taj san mi se i dan danas vraća iako više nisam curica i ne maštam kao ranije, mada  su mi Petar Pan i izgubljeni dečaci i dalje jedna od omiljenih maštarija.
Bez obzira na sve, moje mišljenje je i dalje, da su sve sirene jednim delom sebe i žene, jer žena je ona koja pamti i  nikad ne zaboravlja.
Moram da priznam: ja sam danas bila nimfa i uživala sam u tome. Mogla sam da osetim momenat dok se u meni budila sva jaka i ponosna, mila i smrtonosna. Trudila se da me nadjača i preuzme nadamnom kontrolu. Kratko sam razmišljala, u nedoumici da li da joj dozvolim da ostane ili da je spakujem i sakrijem ključ u dubinama Danubijusa. Jbg. bila sam svesna da kad bude došao onaj momenat,  ključni momenat: ja- muzika, ja-pesma, ja-harfa, kad budem zapevala- sve će biti trajno izgubljeno! U tom momentu, zavođenje i moć bili bi osuđeni na trajnu propast. Ipak treba razmišljati i o posledicama! Zar ne?! Zbog svega toga, svečano obećavam, da dok ne naučim fantastično da sviram i pevam uz harfu, da ću biti samo žena, a nimalo sirena i da ću se sa svim svojim ženskim čarima, uključujući i manipulaciju, boriti da nadjačam sirenu u sebi, vojujući pobede strpljenjem, činjenicama i isključivo ženskim čarima i naravno pamecu (ako se moja malenkost moze uopšte pohvaliti istom).
No,  da se vratimo početku i temi: sirena ili žena. Verovatno je totalno debilno vagati i vršiti poređenje, jer smo mi sve, pomalo i jedno i drugo.
I zato, živela NOB-a sirena- žena!
P.s: Ja nisam feministkinja.
Ja sam samo tajni obožavaoc nimfi ptičjih glava, polužena i poluriba, kao i Petra Pana i mitova.
I da, on- moj muškarac i ja i dalje plovimo uzburkanim morima života na palubi zajedničkog broda, kako kad jače ili slabije svezani za jarbol istog. Čvrstina čvorova i dalje zavisi od toga ko manje ili više falšira (ili ko pre pronadje zicu ge na harfi).
P.s: Odoh da naučim da sviram harfu i da pevam uz nju!

 
Objavio scarlet u 09:45 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar
Komentari:
Živela! I ako pronadješ negde Petra Pana...može i njegovu senku...
Poslao Anoniman u 09:58, 5.6.2010 | Link | |
ovo gore sam ja, sorry
Poslao Danna u 09:59, 5.6.2010 | Link | |
Živela ti meni! Petar Pan je potpuno neprevazođen
Poslao scarlet u 10:02, 5.6.2010 | Link | |
Draga moja Scarlet, nekad je "samo žena", dobra i mila, puuuuuuno "smrtonosnija" od bilo koje sirene Želim ti lep dan
Poslao klavidija u 11:21, 5.6.2010 | Link | |
Petar Pan...san svih nas koji ne zelimo da odrastemo
lepo je biti sirena, bar se nadam...to planiram biti u sledecem zivotu
Poslao Freeda u 14:27, 5.6.2010 | Link | |
Mislim da je najbolje izvlaciti iz sebe po potrebi cas jednu cas drugu, a mi smo u tome ipak umetnice
Poslao svetlost u 17:38, 5.6.2010 | Link | |
je l\' može i meni neki čas iz sviranja harfe?
Poslao Trešnja u 21:30, 5.6.2010 | Link | |
@Klavidija: U potpunosti se slažem sa tobom ! I ne treba je nikada previše čačkati i prizivati, tu " samo ženu". Prijatan dan i tebi, mila moja.

"Freeda: To ne mora da bud samo san. Dovoljno je samo nikada ne odrasti- ne puštatajući Petra Pana iz sebi. Oni koji su večna deca nikada ne gube hrabrost i na taj način daju mnogo više od sebe sami sebi. Takvi nemaju strah od letenja i mi sve automatski postajemo sirene.

"Svetlost: MI smo umetnice u svemu draga moja! I da čas jedna, čas druga- po potrebi. Jako lepo rečeno!

"Trešnja: MOŽE! Za tebe sve! uvek
Poslao scarlet u 18:08, 6.6.2010 | Link | |