U pomračini stoje dve prilike koje sliče silueti jedinke. Noć je pala na grad i tamom zavila slike sa potamnelih razglednica.
Dve siluete po gradskim ćoškovima umnožene fotokopir aparatom gužvu stvaraju, rajsnedlama prikačene po stablima bagremova.
Pognute glave i uvučenih ramena dočekujem zimu.
Sablasne prilike i neprilike prijatelja, poznatih i nepoznatih mimoilaze se međusobno, ne dotičući se.
Kap po kap uspomene kaplju po kori bagrema dok on pamti u žlebove zapisujući peščanike vremena.
Moja tuga je bezgranična, ali je želja još uvek veća.
Hej Ti, koji koji sve čuješ i razumeš- okreni se i pogledaj me.
Ne želim više da budem silueta koja drhturi u masi sama.
Ne želim i ne mogu da ćutim, jer ću početi da psujem i u tišini jecaja da plačem.
Krenuli smo svi zajedno da bismo se razišli i pronašli tek na kori drveta.
Primeti nas - Hej! Saslušaj nas.
Šuškaju opali listovi i osušene grane pod nogama ljudi koji svoje korake više ne čuju, dok horde jurišaju.
Topot iz daljine zloslutno se pojačava.
Oluja stiže.
Objavio
scarlet u 20:45 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar
