Slovo o ljubavi

10.8.2010
Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.

Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikad se nećeš spasti.

Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.

Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.

Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.



Večita i nepopravljiva romantičarka LILY u 12:40 | kategorija: Desanka Maksimovic
Pl | Šalji dalje | Utisaka (2) | Tvoj utisak


Utisci:

Tvoj utisak

onda..beznadezno je boriti se protiv...
divna poezija...
Kazao/la Freeda u 17:31, 10.8.2010 | Link | |
Pozzić Frida
Doživljavam upravo jednu takvu pa sam se pronašla u Desankinim stihovima
Kazao/la Lily u 20:08, 10.8.2010 | Link | |