4.10.2012
U slavu Čarlsa Bukovskog
Sedim
Sa pivom u ruci
Zidarskim
I gledam u dim cigare, zbog kojeg me oči užasno peku.
Krajičkom oka vidim zavesu koja leluja na vetru.
Čujem pse lutalice kako laju.
I gledam svog brata.
Gledam ga pravo u oči.
On skreće pogled.
Obojica ćutimo.
Brat sporo ispija pivo. 
I dalje ćutimo.

- Brate - kažem ja u jednom trenutku - Jel ti dobro? Jel ti se povraća?
- Ne, u redu je - reče moj brat - Samo sam se zamislio.
- Dobro onda.
A zatim sam ja povratio.

Objavio Rođa u 01:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
4.10.2012
Strahovi
Često osećam taj nemir u meni,
Naporne i strašne misli se roje,
Jednom kad me obuzmu neće da stanu,
Svet oko mene crne je boje.

Počnem da se gušim, krenem pa stanem,
Zastajkujem dok pričam jer svega se plašim,
Mislim ''to je ludilo, izlaza nema'' 
Utehu i pomoć uzaludno tražim.

Glava me boli, u grlu mi je knedla,
Osećam da ništa nije kao pre,
Umišljam da ludim, da haluciniram,
Možda je došlo vreme da se 'mre.

Nada mnom kao da se crni oblak svio,
Kao da su sve oči uprte u mene,
Znoj se s čela sliva, strah je sve jači,
Naizgled sam dobro, al' iznutra venem.

Svakog dana strah se pobednički smeši,
I svaka mi misao počne sa ''šta ako'' 
U čemu je problem, gde li ja to grešim?
Ma, ne znam ni sam, al' mi žao što je tako...

Objavio Rođa u 01:51 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
4.10.2012
Seobe
Moj je život jedan veliki krug,
Nema mu kraja, nema ni početka,
Ulice su strme, put je često dug,
Napaćeni narod vidiš izdaleka.

I znam da patiš, i boli te sudbina
Zemljaka tvojih, prijatelja dobrih:
Oni ceo svoj život posvetiše borbi
Protiv zlotvora raznih, neizmerno strašnih.

Borba je naša besmisleno jadna,
Za krađu glave kupusa idemo na vešala,
A posle rata blato, smrad i ravnica,
Močvara trula, melanholija.

Život je utopija.

U tom plavom krugu, bez kraja i početka,
Ja vidim jednu zvezdu, napušteni san.
Probudih se zadrigao, debeo i trom,
Moj je puk doživeo na kopnu brodolom.

Kući me čekaju žena i deca,
Daleko sam, daleko, od doma svog,
Zbog alkoholne izmaglice ne vidim ih više,
Slatko je pravoslavlje jedini Bog.

Za tuđe ideale mi gubimo glave,
Naša je sudbina večita seoba,
Dok ima nam ljudstva ima i nade,
A obećana zemlja u našim mislima.

Objavio Rođa u 01:11 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar