Filozofija Tmurnog Dana
6/10/2007


Postoje jednostavno momenti u zivotu, kada ne mozemo da uticemo na njihovo desavanje. Ne radi se o pogresnom izboru ili proracunatoj nepredvidivoj gresci, vec jednostavno pomracenje i iz tog pomracenja proizadje trenutak koji ne mozemo da uhvatimo ni na nekoj slici, ni u nekoj pesmi, niti u nekom textu, jos manje u pogledu ili secanju. Cak i godinama kasnije kada razmisljamo o tome, jer postanemo mudriji kazu, pokusamo da uhvatimo trenutak u kome smo mogli da promenimo taj neki pravi ili pogresni izbor, pokusavamo da se vratimo razmisljanjima u tadasnje stanje svesti i emocija, ali nista. Jednostavno ne postoji objasnjenje, ne postoji BOLJA ili GORA solucija koja bi tada ucinila da nas zivot krene drugacijim tokom. Ne postoji razlog niti opravdanja, ne postoji tudj uticaj koji bi pomogao da se resimo krivice ili ukrademo zaslugu. Nista. Jednostavno nistavilo kao izvor reke zivota koja se ulila u tadasnje more. Simple as that.

Mnogi to nazivaju " sudbinom" (SUDBINA = rec, 7 slova, definicija = izmisljeni pojam s potpisom Budala), ali ja ne verujem u sudbinske veze iako " moju" mnogi nazivaju sudbinskom iz vise, cak po neki i zalici, logickih zakljucaka. Ali, u 22 godine, setati kuce po kisi, mostom pored cijeg setalista je napravljeno jezero, i bas tada da naidje ludak koji ce okupati i tebe i kuce i izaci da se izvini i ponudi pomoc - nije sudbina nego zajebancija. Cista zivotna parodija. Demantovanje svih mojih pametovanja pre toga. Kazna za sve moje lose izbore i tvrdoglave brzoplete odluke. Krunisanja moje nezrelosti. I nagrada za jos nisam shvatila " Sta". Eto.

Dugo sam mislila da mogu promeniti tok svog zivota, ali se bolno dokazalo da " nece da moze" i ja sam to prihvatila. Ne zato sto mi je " sudbina" takva, vec zato sto nisam neko ko ce menjati bilo sta na tudju stetu.  Cak sam uspela da izvucem i najbolje iz bezizlazne situacije. Cak sam i sazrela! Da sam mogla samo i iskljucivo na svoju stetu da promenim nesto, nema problema - menjamo. Ali, previse je dusa u igri bilo. A ja nisam kockar koji gubi. Samo na sigurno igram. I dobicu stih i asa kad tad. A ulog je ogroman. Kod velikih uloga mora glava biti hladna, ruke mirne i pogled bez emocija - sve sam uslove ispunila i u prvom krugu sam dobila stih. Sada samo cekam asa.

Black Jack - isplatu molim, zavrsila sam za ovim stolom.

 

Objavio/la Proslost u 10:07 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Igra na sigurno. Kompromisi. Mali ulozi i male dobiti. Ali to je valjda zivot. Nada a cemo u prvoj ruci imati triling keceva.
Poslao/la Oko Zmije u 14:32 , 6/10/2007 | Link | |
Ne ulazem malo OkoZmije.
Nikada.
Poslao/la Proslost u 20:07 , 6/10/2007 | Link | |
Koliki god ulozi, u igri ponosa niko ne dobija.
Poslao/la Oko Zmije u 20:12 , 6/10/2007 | Link | |
Gresis.
U svakoj igri jedan dobije
a jedan gubi.
Poslao/la Proslost u 20:14 , 6/10/2007 | Link | |
Igra...ne igram karte...ne delim, ne drzim banku, ne drzim karte...
Poslao/la Anoniman u 20:17 , 6/10/2007 | Link | |
Figurativno.
Poslao/la Proslost u 20:18 , 6/10/2007 | Link | |
Navici cu se...figurativno
Poslao/la Anoniman u 20:22 , 6/10/2007 | Link | |
Da gubis?
Poslao/la Proslost u 20:32 , 6/10/2007 | Link | |
...uvek gubim...
Poslao/la Oko Zmije u 20:41 , 6/10/2007 | Link | |
Gube samo oni koji nemaju dovoljno vere u sebe i svoje mogucnosti.
Poslao/la Proslost u 21:04 , 6/10/2007 | Link | |