Za ceo zivot

19/11/2007
bolna je ceznja za roditeljima,
kao slatko majcinsko mleko;
i vecno,braca su nam sveci,
to je unikatna krv koja nas zove.

A srce prestaje da kuca
kad oci ne vide ljubav,
i,tesko,mogu prodreti,
krojeci stazu kroz secanja.

To je teret koji jedva nosim,
i misli bez prestanka;
koje, zaustaviti ne mogu,
osecam ih kako prolaze,a proci nece.

I vreme koje se u proslosti vrti,
je ogledalo njihovog lika;
jedan krug,koji se ne otvara,
zarobljen u nesto...ili nista.

I sve se svodi na apsurd,
u misteriji se sliva vera,
da postacu smiren od gluvog vetra,
vladara mracnih sila.

A vrela osecanje se gube u eter,
progutana ozonskim rupama secanja;
zbog njih se osecam prazan,
kad,bez njih,sam zauvek nem?!
Objavio pecinko u 12:25 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

<3
Poslao WoB u 14:03, 19/11/2007 | Link | |
postati ćeš smiren mudrošću svojom da imaš svoj život jedino u svojim rukama...ostale živote, ostalim životima neki drugi žive... :-(
Poslao nurlisoul u 14:32, 19/11/2007 | Link | |
...a proći neće...(
Poslao pakao33 u 20:48, 19/11/2007 | Link | |
Pecina tvojih nada
pecina tvojih latica
pecina tvojih bolova
pecina tvojih ljubavi...
pecina tvoja u kojoj kleses stihove po zidovima
pecina tvoja
tvoja...
Poslao jelenaartpoezija u 10:11, 21/11/2007 | Link | |
Pecina koja je stala!!!
Poslao pecinko u 11:17, 21/11/2007 | Link | |
"...Tek kasnije sam shvatio
da je ta ulica tudja,
da je svaka kutja veliki svetjnjak
u kome zhivoti ljudi gore,
kao usamljene svetje,
da svaki nash nepromishljeni korak,
prolazi golgotama."
Poslao asterion u 02:25, 22/11/2007 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]