Put ka svetlosti

2/2/2008
Kad zvezde u noci zasijaju
i vetar ljulja jedan san,
kad procveta ledeno cvece
gledam ucutkan kako pada sneg.

Slusam kako me andjeli zovu
ucutkani i sami sa oblaka.
Kao da me i leptiri teraju
da potrazim svoj put u letu.

Da potrazim put ka svetlosti,
sa svojom dusom da se pomirim,
da napravim,od suza,jednu bastu,
koja se ogleda u kristalno jezero.

Vidim andjeli kako me gledaju,
da prastam oni me sad teraju,
ljubav svoju da podelim,
da verujem u sebe,bez trunke straha.

Dok ne oprostim i ne najurim strah
ne mogu reci: Izlecen sam!
kako mogu darivati ljubav
kad sve je zamraceno?

Zalutao sam mozda u noc
i u dusi strah mi je usao
i andjeli mi tiho sapucu
...Iscelitelju neisceljeni!

Ali kad je u dusi svetlo
i mozes zaista videti,
kako ceznju ti mine
jedan andjeo-cistoga duha.

Koracam u tisini prema basti
sad imam cistu dusu
dacu ti ljubavi i svetla...
i kazem,iz duse:Prastam ti!
Objavio pecinko u 18:41 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar



Pošalji komentar

<< Sledeca strana | Home | Prethodna strana >>



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]