Razocarenja u nizu,
muk i oci uprte u zemlju
Dokle podmukli eho,
u dusi grobarskoj?
I srce bi hteo da das,
da ga usadis u telo voljenog,
da budes blizu,i da bdis
da mu cuvas snove i da budes mag.
Da patis umesto njega,
da mu uzmes bol,
i u svoje grudi da ga stavis.
A osmeh odakle da uzmes,
da darujes,da ne budes tuzan?
Da vidis zracak jedan
u uplakane oci.

Pošalji komentar