Ostareo san se ponovo uzdize,
pokusava da leti,bled i suv,
parce neba udareno krilom
polaze nam na trepavice prolazne oblake.
Prazne reci potom se odvezuju,
zvezde se seriski gase,
lazemo poslednji put
i najzad vodimo ljubav.
Tvojm grudima lice milujem,
usnama ti pletem haljine,
slatki nas pokreti uzdizu,
ali nam kisa muti poglede.
Jer istina nas nemilosrdno nalazi,
strano cemo se formalno osmehnuti,
kad jutro sa vlaznim obrazom
ce osvetliti gorcinu finalnog poljupca.
koliko istine i koliko lazi?
Nebo nad nama visi ranjeno
i nema nikog da nam kaze
da li smo se iskreno voleli ili smo se lagali
