Nista se ne moze uporediti
sa suvim zvukom jednog neizgovorenog
suglasnika koji razbija tisinu!
Sece bez anestezije
i bez kapi krvi.
Kratko i cisto.
I ipak,
komsijama se ne svidja da cuju
kako u nocima zavijaju psi,
na punom mesecu...
A mozda to nisu psi...
mozda su to nase duse
ranjene od toliko nemoci...
Cudnovata bol,
da gazis na srcu sopstvenih snova,
kako bi stigao do...odustajanja.
Stolnjaci se prostiru
preko nepreglednih stolova
za kojima se kuckaju case
mrtvaci koji jos ne znaju....
Zasnace kasnije...prekasno...
Zajedno sa jeftinom kolonijom
i dim od cigareta,
dize se ka oronulom plafonu,
sa tapetima od uzdaha onih sto
se jos nadaju,da mozda jos postoje...
Tuzna je...
i preliva se kao zalutala suza,
na asfaltu pokvasenom od cisterne...
Na uglu ulice,jedan fenjer se muci
brojeci sekunde izmedju danas i sutra...
Tri,dve,jedna...pff.
