Ispruzio sam se na mekoj travi
pored jednom ucutkanog groba,
pored jedne zalosne vrbe
koja miluje jednu reku.
Gledao sam slepo uvis
ka nekoj zvezdi koja se gasila
i nestajala je iz nebeske visine.
I posle ka drugoj zvezdi
koja je jos uvik sijala.
Bila je zvezda jedne devojke
koja je bolesno lezala u krevetu
smrt se opet radovala
jer je prihvatila njenu dusu
jer svezda je padala brisuci
jedan zivot i jednu proslost.
ali se tisina razbila
i vapaji se cuju
jedna vrdba place i ona
i zrikavci su ucutali
samo je jedna ptica pevala
u jednom cosku groblja
gde je sudjeno da odmara
ta bespomocna devojka.
